Neovisni novinarski portal
17.11.2019.
GOSPODARSTVO / KULTURA / POLITIKA
Škola u  Bunyami (Afrika)

Saziđaj mi zbornicu i pet-šest učionica:
škole u Vrpolju i Ražinama će graditi privatnici?

Škola u Bunyami (Afrika)
Škola u Zambiji (ilustracija Wikimedia Commons)

Škola u Zambiji (ilustracija Wikimedia Commons)

– Osnovne škole Vrpolje i Ražine mogle bi se graditi po modelu javno-privatnog partnerstva. Nove osnovne škole u Vrpolju i Ražinama trebale bi biti izgrađene kao dio zajedničkog projekta  s dvije osnovne škole iz Splita te jednom srednjom iz Omiša, a u sklopu projekta Javno privatno partnerstvo (JPP) – zadovoljno jutros javljaju iz Grada Šibenika.

Tako bi se i na ovim prostorima, nakon što su škole stotinama godina gradile državne uprave (počev od Austro-ugarske monarhije pa do Republike Hrvatske), pojavljuje model uz kojem škole grade, popularno nazvani, privatni investitori. To će po nekima imati kratkoročni blagotovorni učinak na financijsko stanje odabranih privatnika, te za državni i lokalni proračun, no po drugima bi dugoročno moglo imati i neželjene učinke po ionako poljuljani hrvatski obrazovni sustav, te otvoriti široki put raznovrsim i poznatim koruptivnim radnjama.

‘Ukoliko postupak protekne u redu’

No, bilo kako bilo, u Gradu Šibeniku kažu kako je o gradnji javnoprivatnih škola u Vrpolju i Ražinama  ‘zaključeno na sastanku u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta’, a na kojem su se našli predstavnici šibenske, splitske i omiške vlasti, te osobe iz Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija  (CEI) i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
– Predstoje odluke gradskih vijeća triju gradova i skupštine Splitsko–dalmatinske županije o potpisivanju zajedničkog sporazuma o prihvaćanju ovog projekta, čime bi započeo postupak prikupljanja potrebne dokumentacije (imovinsko – pravni dokumenti, projekti, troškovnici, dozvole te suglasnosti resornog Ministarstva i jedinica lokalne samouprave) i raspisivanja javnog natječaja za izbor privatnog partnera. Prema modelu Javnog privatnog partnerstva, država izgradnju škola financira s 55 posto, a gradovi odnosno županije (ovisno o tomu tko je osnivač škole) s 45 posto ukupno potrebnih sredstava, koja – osim izgradnje i opremanja školskih zgrada te uređenja okoliša – uključuju i daljnje održavanje zgrada i opreme. Dobri primjeri JPP partnerstva već su zabilježeni kod izgradnje škola na području Varaždina, Koprivnice te drugih hrvatskih gradova. Na taj bi način, nakon niza godina, bili  u potpunosti riješeni problemi neprimjerenih školskih prostora i potreba roditelja i djece na području Vrpolja i Ražina. Ukoliko cijeli postupak protekne u redu, izgradnja školskih zgrada, počet će tijekom 2015. godine – vele u Gradu Šibeniku.
Ovom prilikom nije pojašnjeno zbog čega se i kako došlo na zamisao da se takve škole i na takav način grade upravo u naznačenim naseljima.
Nije do kraja pojašnjeno ni kakav bi model tzv. javno-privatnog partnerstva bio pritom primjenjen, odnosno u kojoj bi i kakvoj mjeri u njemu bio angažiran ‘privatnik’, a u kojem javni sektor, tj. građani iz čijih se džepova financiraju projekti.
Škola u  Bunyami (Afrika)

Škola u Bunyami (Afrika)

Ministar nije zadovoljan: od 139 zamišljenih tek 18 JPP-a

Inače,  i aktualni ministar  znanosti, obrazovanja i sporta dr. Željko Jovanović je nedavno javno iskazao nezadovoljstvo jer javno-privatni sustav nije baš donio neke spektakularne rezultate: od 139 predviđenih Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta  je sklopilo svega 18 ugovora za dogradnju ili izgradnju objekata u obrazovanju po modelu javno-privatnog partnerstva (JPP).
No ministar se pravdao kako je njegovo ministarstvo ‘napravilo sve što je trebalo’, te kako ‘probleme treba tražiti drugdje’, uz napomenu kako je tomu krivac ‘sporo rješavanje imovinsko-pravnih odnosa vezano uz zemljišta, neusklađenost projekata za izgradnju škola sa standardima Ministarstva te neodlučnost jedinica lokalne i regionalne samouprave’.
Inače, javno privatno partnerstvo (JPP) se definira kao ‘zajedničko, kooperativno djelovanje javnog sektora s privatnim sektorom u proizvodnji javnih proizvoda ili pružanju javnih usluga, pri čemu mu je cilj ekonomičnija, djelotvornija i učinkovitija (uspješnija) proizvodnja javnih proizvoda ili usluga u odnosu na tradicionalan način pružanja javnih usluga.’  Ideje o nečemu nalik današnjem JPP-u nisu od jučer, na neki način su provođene i za vrijeme Rimskog carstva, a u EU-i se sustavnije ‘guraju’ od 1990. godine.
Škola u Mwzaru (Afrika)

Škola u Mwzaru (Afrika)

Bez brige: imamo mi i Agenciju za javno-privatno partnerstvo

Ipak, kritičari tog sustava upozoravaju na moguće zlouporabe ovog sustava, eventualnu korupciju i neželjene sprege predstavnika javne vlasti s tzv. privatnim partnerima (manipulacije cijenama zemljišta, gradnji zgrada, nabavke opreme i sl.) koji bi u budućnosti, u konačnici, zapravo iznajmljivali škole krajnjim korisnicima – roditeljima i djeci.
Neki se već i šale, pa ističu kako bi se mogli desiti razgovori javnog i privatnog sektora nalik ovome:
– Alo Joso, saziđaj mi gori zbornicu i pet-šest učionica.
– Nema problema, prijatelju.
O ovoj će temi zasigurno još biti riječi, s obzirom da ima zagovornika ali i protivnika sustava javno-privatnog partnerstva u školstvu, zdravstvu i drugim javnim službama.
Ako niste znali, u Hrvatskoj u moru drugih postoji i jedna zasebna agencija koja zagovara i bavi se tim pitanjem a zove se, dakako: Agencija za javno-privatno partnerstvo. Ima Agencija i  ‘misiju’ kako slijedi: ‘promovirati principe dugoročnog, sustavnog i sveobuhvatnog planiranja isporuke javnih građevina prihvaćenog od strane isporučitelja i korisnika javnih usluga te osigurati kvalitetu i pretpostavke za postizanje dugoročnih ušteda sredstava poreznih obveznika u ukupnom životnom vijeku javnih građevina’.
Ravnatelj te ustanove je Damir Juričić, a u Upravnom vijeću sjedi čak pet aktualnih ministara: Branko Grčić, ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Boris Lalovac, ministar financija, Ivan Vrdoljak, ministar gospodarstva, Orsat Miljenić, ministar pravosuđa te Anka Mrak-Taritaš, ministrica graditeljstva i prostornog uređenja.
Inače, po sličnom modelu se u EU-i već grade škole, bolnice, domovi, zatvori, vijadukti, vrtići itd., pa neki postavljaju na neki način logično pitanje:  što će u budućnosti uopće biti javno i hoće li se lako uočavati razlike između tzv. javnog i tzv. privatnog?

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI