Neovisni novinarski portal
18.10.2019.
KULTURA / REPORTAŽE
Regionalni knjiški derbi na Zlarinu: Hrvatska i Makedonija podijelile bodove

Regionalni knjiški derbi na Zlarinu:
Hrvatska i Makedonija podijelile bodove

Na Zlarinu su se sreli hrvatski i makedonski književnici, pjesnici i novinari. Čitale su se pjesme, pilo se vino, šetalo se po kiši. Dobro da se netko nije i zaljubio…

Zlarin - susret pisaca 3. svibnja 2014.  (7)

Bio je to najgori mogući vikend za regionalni književni derbi na otoku. Iz dalmatinske perspektive gledano. Iz makedonske, pak, perspektive, najbitnije je bilo da je more odmah do hotela, a kiša je, što se njih tiče, mogla padati cijeli dan. I padala je.

Pokisli članovi hrvatske književne reprezentacije: Emir Imamović Pirke, Ante Tomić, Antonio Barišić, Dinko Škevin, Zvonko Varošanec i Mladen Bjažić.

Morem hipnotizirani članovi makedonske književne reprezentacije: Bogumil Đuzel, Elizabeta Šeleva, Ljiljana Dirjan i Robert Alađozovski.

Na otoku Zlarinu se, dakle, dogodio prvi, a ubuduće i tradicionalni, Međunarodni književni susret Hrvatske i Makedonije. Središnja tema susreta bila je: „Sa otoka na kopnu, ka otoku na moru“, slogan kojeg nitko nijednom nije uspio točno izgovoriti otprve. Osim akademika Bogumila Đuzela, 75-godišnjeg makedonskog akademika i pjesnika, koji je jednom davno upravo tako nazvao jednu svoju pjesmu. „Na to morate gledati metafizički, nikako drugačije. Jesu li otoci samo na moru te predstavljaju li oni izolaciju ili mogućnost?“, objašnjavao nam je Bogumil. Akademik, vidi se iz aviona.

Makedonski književnici i pjesnici putovali su do Zlarina dva dana, uključujući i spavanje u Crnoj Gori. Svi mogući nemili događaji u zadnjih 25 godina, koji su trebali rezultirati lakšim i boljim životom za sve nas, na njihovm su se leđima prelomili ovako: sedam su puta prelazili granicu, čekali su na 14 graničnih prijelaza, a u posebno dragom sjećanju ostao im je onaj u Neumu. „Prebacivali smo se uvijek u kraći red na granici, pa bi na kraju, naravno, ispalo da bismo u njemu čekali još duže. Čisti Murphyjev zakon“, pričao nam je to Robert Alađozovski, izdavač, pisac i vozač reprezentacije, s dredloksima od metra i pol, pasionirani istraživač makedonskog i vlastitog identiteta kojemu čak nije ni mrsko što njegova djela u Makedoniji prolaze nezapaženo. „Nije to zbog kvalitete napisanog, nego nitko ne čita.“ A razgovor na neumskoj granici prošao je otprilike ovako:

-Što vi Makedonci radite u redu za državljane EU?

-Izgleda da provjeravamo točnost Murphyjevog zakona…

-Čijeg zakona?!?

Zlarin - susret pisaca 3. svibnja 2014.  (29)

Makedonci su bili oduševljeni što borave na rodnom otoku Vesne Parun, posebno Ljiljana Dirjan, pjesnikinja i veliki fan najpoznatije Zlarinjanke. Zato su im domaćini odmah po dolasku, nakon zagrebačkog odreska, servirali i dokumentarac  „Ti koja imaš nevinije ruke“. Robert Alađozovski malo je u mraku improvizirane kino-dvorane ubio oko i propustio dva najupečatljivija citata iz filma – „život je demonska tvorevina“ i „kamen je najbolji čovjekov oslonac“, oba iz usta pokojne pjesnikinje.

Zvijezda zlarisnkog susreta bio je Mladen Bjažić, 90-godišnji bard i novinarstva i pjesništva i strip-izdavaštva. Čovjek koji se silno obradovao gostima iz Makedonije, koji je stalno pisce tjerao sa šanka hotela „Koralj“ u radnu sobu i koji je svaku pjesmu recitirao napamet. Nismo ni sumnjali da će na kraju svoje najpoznatije pjesme „Moja mati“ rasplakati i sebe i druge, a sve je bilo podvučeno gitarističkom pratnjom Zvonka Varošanca, koji je makedonske suze uglazbio pomoću „Babe, I’m Gonna Leave You“ Led Zeppelina.

Bio je to samo jedan od mnogih nadrealnih trenutaka ovog trodnevnog druženja. Ante Tomić je, primjerice, uz teleći rižoto pio kratki espresso i bokal vode, Emir Imamović Pirke je od zlarinskih domaćina automatski bio preimenovan u Pirka, Dinko Škevin prepričao je seksualnu anegdotu iz vlaka Zagreb-Perković, opjevanu u slavnoj pjesmi „Marija iz Sanskog Broda“, a saznali smo i zašto se Bosancima najveća planina nalazi na kućnom pragu, je li Sujelman Veličanstveni imao bradu ili samo brkove te zašto Isus njeguje imidž švedskog heavy metalca.

Zlarin - susret pisaca 3. svibnja 2014.  (26)

Bilo je tu, dakako, i ozbiljnih razgovora. Poglavito onaj o miješanju kultura i njihovih međusobnih utjecaja. Ante Tomić je, dok je pred njim stajao rastvoreni Jutarnji list na stranici s naslovom: „Hrvatski pisci su nevažni“, ustvrdio da su „kulture kopilad“, na što se u odobravajućoj reakciji s makedonske strane moglo čuti mnoštvo pametnih izraza. Evo vam nekih od njih, pa ih po potrebi potražite u rječniku stranih riječi: geopoetika, mediteranizam, fantazmagorijski levantizam, vazdušaste riječi, dionizijski osjećaj, kozmopolitski atlantizam, bilbordizacija…

Skup, koji su organizirali makedonski novinari sa šibenskom adresom – Sašo i Milena Georgievski, na kraju je bio razgaljen posluženim brancinima s gradela, pa je za rastanak pala i pjesma. Nekadašnji novinar, a danas stručnjak za koralje, Zvonko Varošanec, izvlačio je hitove iz rukava, otpjevavši na tečnom makedonskom „Biljana platno beleše“. Za kraj se čula i „Lepa protina kći“, čiji su stihovi „stvari teku, ja se držim izvan njih“ točno opisali jedan od opipljivijih rezultata ovog zlarisnkog susreta – makedonske književnike na trenutak je prestalo mučiti što su njihove knjige snižene na 2,5 eura, a i dalje ih nitko ne kupuje, dok su njihovi hrvatski supatnici pokušali dogovoriti makedonske prijevode svojih djela, pa makar da samo u izlogu stoje.

Zlarin - susret pisaca 3. svibnja 2014.  (15)

 

Tags: , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI