Zoran Milanović (48) šef Vlade i SDP-a, proživljava vjerojatno svoje najteže dane. I to ne zbog Slavka Linića kojega je po kratkom postupku smijenio s dužnosti ministra financija i izazvao pokret otpora u njegovoj riječkoj bazi. Nego zbog prekomjernog deficita rezultata njegova tima koji je građanima obećavao gospodarski preporod i bolji život, a državu doveo do dna. Milanovićev SDP boluje od klasičnog sindroma manjka uspjeha čija su refleksija goleme frustracije, a one generiraju unutarstranačke konflikte i dubinske podjele. Arogancija i autoritarnost samodopadnog SDP-ova vođe marginalno bi remetila (kvazi)socijaldemokratsku harmoniju da je Kukuriku vlada uspjela pokrenuti recesijski kotač iz blata u kojem je zapeo. Ali, dok god je kaljuža duboka, a kola još u nju klize, Milanović, s Linićem i bez njega, objektivno nema šanse. Osim u slučaju da mu Svevišnji daruje pobjedu na EU-izborima, čime bi neutralizirao unutarstranačku opoziciju, dobio na vremenu za pripremu parlamentranih izbora, i “suho pranje” prljavog rublja stranke. Ali, u politici igra samo trenutna konjunktura na tržištu, a ona mu nije nimalo sklona…
Kriv je, već su mu, i prije epizode sa “spačvanskim Linićem”, presudili građani kažnjavajući drastičnim padom rejtinga i SDP i njega osobno. Stranka će tek presuditi. Ali, hoće li to biti Milanović? Je li ovo predvečerje jednog fazana iz ugroženog SDP-ova rezervata?
Nakon odstrela Linića, čija je “egzekucija” ostala nedovoljno artikulirana i argumentirana, pa javnost ne zna je li otišao zbog eventualnih inkriminacija u slučaju Spačva ili zbog komunikacijskih šumova na vezi sa šefom, partijski gremi zakleo se na šutnju. Do okončanja europskih izbora u koje su, navodno, odlučili svi zajedno upregnuti SDP-ova raštimana kola. Riješeni pobijediti. A nakon toga, od 26. svibnja nadalje, perje ofucane socijaldemokracije može slobodno letjeti na sve strane. Linić je najavio, sve što ima reći o odnosima s premijerom i stranačkim šefom reći će, ali nakon izbora, jer ne želi “svome SDP-u” ničim naštetiti. E, sad čije će perje dalje doletjeti, vidjet ćemo…
Može li se više homogenizirati SDP-ovu “rakovu djecu”?
U Glavnom odboru SDP-a započeo je proces “svrstavanja”. Kako reče Josip Leko, počeli su se prikupljati potpisi za sazivanje središnjeg tijela stranke, a tada bi i Milanoviću mogla biti “glava na panju”… No, Maras tvrdi, nema sjednice Glavnog odbora prije lipnja, neće se sazivati izvanredno. Vjerojatno da bi se s vremenom strasti smirile, bura stišala, tenzije spustile. Ali, može li se više homogenizirati SDP-ovu “rakovu djecu”?
Što bi rekli naši susjedi, svojim stilom “vladanja” Zoran Milanović je “dotjerao cara do duvara” i sad mu nema natrag. Hoće li mu i kako suditi Partija, ovisi o odnosu snaga kakav je tijekom proteklih sedam godina uspostavio. A već duže vrijeme se govori da je Račanov nasljednik restrukturirao stranku po mjeri “mladih jastrebova” koji su cijepljeni od poštovanja spram sijedih glava i mudrosti koje donose godine i iskustvo. Obračun sa “starom gardom” u SDP-u tiho se provodi godinama, a mogao bi biti zaključen s parlamentarnim izborima za 18 mjeseci kada će, kako govore stranački insajderi, na listama SDP-a postati pretijesno za veterane Partije. No, hoće li Milanović preživjeti do parlamentarnih izbora?
Izgubi li izbore, Milanović gubi i mjesto šefa SDP-a
Iako je najjača SDP-ova riječka utvrda na nogama, iako su se čak i potpredsjednici stranke, Milanka Opačić, Rajko Ostojić, Zlatko Komadina zajedno s predsjednikom Sabora Josipom Lekom, otvoreno konfrontirali s Milanovićem zbog ignoriranja Predsjedništva u slučaju Linić, i njegova formalnog sazivanja post festum smjene, a bespogovorno ga podržale najslabije SDP-ove karike Željko Jovanović, Ranko Ostojić, Branko Grčić, više iz poltronstva negoli uvjerenja, za očekivati je oportunističko posipanje pepelom i prividni mir do parlamentarnih izbora. A nakon njih, sve će biti jasno. Pobjedi li SDP sa svojim partnerima, s kandidatima koje diskrecijski nominira šef Partije, stara garda odlazi u povijesnu arhivu, a nova, Milanovićeva sljedba u bespoštedni karijeristički juriš. Između SDP-a i HNS-a nestat će linije razdvajanja, a s obzirom na simboličan “narodnjački” rejting, bilo bi najbolje da se “liberali svih boja” ujedine. Radi lakšeg prepoznavanja… No, to je više SF priča.
Nebo i podzemlje, zakon i bezakonje ?!
Unatoč Milanovićevim paraglajding-izjavama, o SDP-u koji je nebo, za razliku od HDZ-a koji je podzemlje, o SDP-u koji predstavlja red i zakon, suprotiva HDZ-u koji simbolizira kriminal i bezakonje, izgledniji je izborni poraz i Milanovićevo prisilno ateriranje. A tada, po pravilima političke kulture i elementarne pristojnosti, Zoran Milanović se ne bi smio ni kandidirati za novi mandat na čelu SDP-a. To što zasad nema jasne, profilirane alternative, ne može biti razlog za njegov novi mandat, čak ni kandidaturu. Jest da objektivno nisu ni Zlatko Komadina ni Tonino Picula profilirani kao potencijalni lideri SDP-a, jedan zbog svoje “neizdržljivosti” i kapitulantske prirode, drugi zbog sklonosti bezbolnom soliranju na komotnijim političkim pozicijama i manjku drčnosti, odvažnosti, autoriteta, ali tek kad nekog baciš u vodu možeš vidjeti znade li plivati… Osim toga, nismo li i za Milanovića vjerovali kako je prototip političara novog kova, obrazovan, elokventan, energičan, artikuliran, otvoren i beskompromisan…a onda putem shvatili da je riječ o apsolutnom političkom antitalentu?!
