Neovisni novinarski portal
21.10.2020.
EKOLOGIJA
Foto: HGSS

Poplave su na vrhu svjetske ljestvice prirodnih katastrofa

Foto: HGSS

Prema procjeni osiguravajućih kuća, oko 37 posto svih svjetskih prirodnih katastrofa čine upravo poplave, odnosno u zadnjih desetak godina poplave su bile najčešća prirodna katastrofa. Ako se štetama od poplava pribroje štete od olujnih nevremena koja najčešće prate velike poplave i bujice, očito je da se radi o velikom udjelu u ukupnim brojkama.

Foto: HGSS

Foto: HGSS

Poplave su na samom vrhu svjetske ljestvice prirodnih katastrofa, dok su na drugom mjestu oluje, zatim potresi, suše i požari.

Hrvatska, kao i brojne druge zemlje svijeta trpi velike štete nastale od izvanrednih stanja u miru koje se prosječno kreću oko milijardu i pol kuna godišnje. Najveće štete dosad su nastajale kao posljedica suša (39 %), a zatim  od posljedica oluja, tuča i bujica na što otpada 31 posto ukupnih šteta. Na štete od potresa otpada 12,4 % ukupnih šteta, na one od poplava 7,9 %,  a od požara 7,3 %. Kako je Hrvatska upravo pogođena velikim razmjerima poplava na svom istočnom dijelu, ovogodišnje štete bit će daleko veće od dosadašnjeg prosjeka.

Osim što uzrokuju goleme materijalne štete, u velikim poplavama stradavaju i ljudi. Nastale štete u Hrvatskoj sanirat će se kroz javne radove, barem je tako najavljeno iz Vlade.Velike poplave koje su prije više od tjedan dana zahvatile tri zemlje u susjedstvu-Hrvatsku, BiH, i Srbiju, odnijele su preko tridesetak života i pričinile velike materijalne štete. Ako je vjerovati pojedinim stručnjacima, prirodna katastrofa, a poplave ovakvih razmjera to uistinu jesu, posljedice će za koji dan biti još strašnije. Sa visokim temperaturama zraka koje se najavljuju sa vrhova visokih planina topit će se snijeg i led, a nove količine vode rijeke koje su se, ionako već izlile iz svojih korita, ne mogu prihvatiti. Za nadati je da se ova potonja predviđanja neće obistiniti.

Foto: HGSS

Foto: HGSS

Poplave na sjeveru Hrvatske, kao i u neposrednom susjedstvu, pokazale su svu snagu prirode i veliku nemoć čovjeka u borbi u kojoj je čovjek onaj koji se mora povući na „rezervni položaj“. Ako se tome pridoda nespremnost za velike poplave o čemu brojni žitelji poplavljenih područja govore u mikrofon ljuteći se što su „tri dana bez ikakve pomoći, što nema dovoljno vreća za pijesak, a kad dobiju vreće, nema pijeska“, onda je jasno da se radi o začaranom krugu odgovornosti. I sam premijer Zoran Milanović koji je u subotu obišao dio poplavljenog područja, najavio je istragu kako bi se vidjelo je li i tko  zakazao.

Ono što posebno zabrinjava svakako je činjenica što u poplavama i bujicama sve više stradavaju ljudi. Samo u ovim zadnjim poplavama stradalo je najmanje tridesetak ljudi, a sa svakim novim danom broje se nove žrtve.

Koliko je za nastanak sve većeg broja poplava u svijetu krivo globalno zatopljenje teško je reći, a stručnjaci se na ovoj temi razilaze. Znanstvenici su izračunali da temperatura svakih 10 godina raste  za 0,4 stupnja, a padaline za 2 posto u 10 godina.

Foto: HGSS

Foto: HGSS

Brza voda ili voda u pokretu, element je kojeg svakako treba uvažavati, ističe pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić, čija su upozorenja od prije nekoliko godina o  mogućim većim poplavnim problemima u gradskim i drugim sredinama, potvrđena i ovih dana. Gotovo svo stanovništvo nekoliko gradova je evakuirano jer se rijeka nemilosrdno izlila i doslovno potopila zgrade, kuće, gospodarske i druge objekte.

Poplave u sebi kriju brojne opasnosti kojih u pravilu nismo svjesni. Riječ je o opasnostima koji nam u poplavama prijete od potkopa, sifona, mostova, cjedila, krhotina, hladne vode, elemenata koje voda na svom hirovitom putu „pokupi“ sa sobom…Na mjestima gdje voda ponire kroz šahtove i kroz odvode, događa se usisavanje ogromnom silom i to svih predmeta  pa i ljudskih tijela koja se takvoj brzoj vodi nađu na putu. Upravo na takvim mjestima događa se najveći broj stradavanja. Riječ je, naime o jakim vodenim silama koje stvaraju ogroman pritisak. Neki su se ljudi utopili  na dubini od svega jednog metra  jer im je noga ili neki drugi dio tijela zapeo ili se uglavio u procjep ili neku drugu prepreku. Jaka sila vodene mase je konstantna  pa unesrećenu osobu prikuje ili je  uplete u potopljene grane i druge prepreke koje se nađu pod vodom. Iako su mnogi bili dobri plivači, u takvim su situacijama bili potpuno nemoćni jer se jakim vodenim silama ne može oduprijeti.

Voda u pokretu nepredvidiva je za sve koji ne razumiju njezina pravila, unutarnje tokove, sifone, spiralna kretanja, prepreke i sile koje treba poznavati da bi joj se moglo oduprijeti. Brza voda ima svoje brzace, dubine i plićine, ona prevrće i čamce i spasioce, ruši i nosi sve pred sobom. Može joj se suprostaviti samo tehnikom i vještinama. Statistika govori da se jedan dio ljudi utopi u plitkoj, ali brzoj vodi koja ih naprosto „usiše“ u neki procjep ili šaht. Veliki dio ljudi koji se nađe u poplavljenom području ili u bujici, ozlijedi se ili čak smrtno strada od automobila, krhotina i drugih predmeta koje  voda nosi velikom brzinom. Tu su i opasnosti koje vrebaju od potopljenih električnih instalacija. Odgovor na takve kritične situacije najčešće je neadekvatan jer spašavanja  u brzim i hladnim vodama nisu moguća bez odgovarajuće zaštitne opreme i užadi, te specijalnih vještina kakve se, inače primjenjuju u gorskim spašavanjima, ističePrizmić.

Foto: HGSS

Foto: HGSS

Jedan od razloga čestog utpaljanja je podcjenjivanje pokretne vode koja je u pravilu hladnija od voda stajačica. U zimskim mjesecima temperatura vode pomiješana sa ledom može iznositi čak do nule. Temperatura, primjerice od samo 10 stupnjeva C, predstavlja pogibiljenu situaciju čak i za najbolje plivače koji na sebi nemaju odgovarajuću opremu. U takvim okolnostima dolazi do hipotermije koja nakon nekog vremena smanjuje određene funkcije i samo kretanje tako da se i najbolji plivači u takvom ambijentu bore za život.

Ispitivanja o utjecaju hladne vode na organizam upravo to potvrđuju. Najbolji plivači, olimpijci, ne mogu zadržati dah u tako hladnoj vodi dulje od desetak sekundi, pokazala su ispitivanja. Ono što je lako u vodama stajačicama ili na moru, nemoguće je u hladnoj i brzoj vodi. Eksperimenti su pokazali da u hladnim vodama ni najbolji plivači ne mogu duže zadržati koordinaciju plivanja i već nakon deset minuta dolazi do nekontroliranih pokreta i utapanja zbog pothlađenosti. Naime, za svaki stupanj niže temperature u mišićima, sposobnost kordinacije  pada za 3 posto. Upravo tu leži razlog utapanja i najboljih plivača kao i onih koji se utope u neposrednoj blizini obale. Takvi su utopljenici zanemarili moć brze vode i njezinu nisku temperaturu.


VEZANE VIJESTI