– Krčič je čist! – moglo bi se zaključiti nakon današnje akcije čišćenja okoliša uokolo Topoljskog buka – slapa na rijeci Krčiću iznad izvora rijeke Krke. U okviru globalne akcije Zelena čistka, zelenilo oko lijepog kninskog slapa očišćeno je od krupnog otpada, boca, najlonskih vrećica, limenki, boca i kojekavog drugog otpada kojega je netko hitnuo u šipražje oko te prirodne atrakcije.
Kninjani iz Ekološke udruge Krka Knin i građanske inicijative Krčić je naš, radnici gradskih poduzeća Čistoća i Zelenilo, članstvo LAG-a Dinara 1831, planinari iz Planinarskog društva Troglav, KUD Kralj Zvonimir, ribolovci SRD Krka Knin, gosti iz Šibenika, Drniša i drugih gradova od ranog subotnjeg jutra su pristizali. Nije im zasmetala niti kiša, koja je tu i tamo zarominjala s neba. Ipak, bojazan od pljuskova je ipak spriječila neke da dođu, ali nije preplašila one koji su pristigli:
‘Ko je tako blesav da ovdje baci…’
– Šta će mi kiša smetat… Kiša ko kiša. Vidiš gdje sam, da ovdje stalno pada kiša. Imam kabanicu… – smjerno i hrabno je jedan od zelenih čistača kupio sitne otpatke u neposrednoj blizini slapa, gdje su kapi Krčića ionako ‘kapale’ intezivnije od kišnih kapi.
– Meni stvarno, ali brate stvarno, nikada neće biti jasno ko je tako blesav da dođe baš ovdje i baci čitavu kesu smeća! – čudio se i žestio istodobno jedan od stotinjak zelenih čistača, vadeći iz šipražja pristojno popunjenu, pa bačenu crnu plastičnu vreću kesu sa smećem.
Zeleni čistači u zelenim majicama s natpisom Krčić je naš na leđima razmilili su se posvuda, na potezu oko slapa, prema Ribarskoj kući i do ruševina nekadašnjeg restorana, odakle su radnici Čistoće Zelenila iznijeli oveći kauč.
– Da nije mokar, dalo bi se i prileći – primjetio je čistač.
‘Lako je podržavati na facebooku…’
Nešto dalje prizor za primjer: mlada žena i dvoje malene djece marljivo skupljaju smeće u zajedničku vreću.
– Što ćemo drugo nego doći! Krčić i tvrđava je jedino što je našem Kninu ostalo. Ako to ne sačuvamo, nećemo imati više ništa. Isto bi bilo draže da je bilo i nešto više ljudi. Kad treba biti na Facebooku, onda su tu svi. Lako je podržavati na Facebooku… – jezgrovito se izrazila Edisa Mujkić-Džafić, majka dvoje vrijednih mališana.
Inicijativa Krčić je naš, koja okuplja brojne građane Hrvatske i iz inozemstva, nije se na Krčiću našla baš slučajno. Nakon što su otkrivene namjere HEP-a da na slapu Topoljac i na izvoru rijeke Krke gradi hidroelektranu, mnogi (posebice na Facebooku) su se okupili kako bi spriječili tu, po mnogima, šokantnu i suludu zamisao. Stručnjaci su upozorili i kako bi to bilo bacanje novca u bunar, budući bi takva elektrana bila ekonomski neisplativa, a trajno bi narušila okoliš, uništila kninski simbol i eventualno imala katastrofalne posljedice po okoliš i vodne resurse.
– Vidite, ovo bi oni ubili. Već je nestalo pola slapa, a sad zamislite da nema ni ovoga. Da poludiš… – strastveno je gestikulirao i rukama na slap pokazivao jedan čistač – ‘samo jedan penzioner’, kako nam se predstavio.
No takve bojazni i negativne emocije su ipak danas bile potisnute, jer je među volonterima prevladavao duh zadovoljstva budući su činili nešto doista korisno. A bilo je i hrane i kave i kolača i sokova u izobilju – svega za okrijepu u lijepoj drvenoj Ribarskoj kući.
Krčič je njihov (naš), a neka tako i ostane
– Zadovoljni smo jer je došlo puno ljudi, unatoč ovakvom vremenu, pa smatramo kako je akcija bila vrlo uspješna. Akcija je dio međunarodne manifestacije Zelena čistka, a najvažnije nam je da se na ovaj način potiče ekološka svijest kod ljudi, posebice kod mlađih generacija. A njih je, kao što se vidi, danas ovdje jako puno. I djeca su puno pomagala. Zahvaljujemo svim srcem svima koji su došli i svima koji su nam pomogli da ovo priredimo – kazala nam je Inga Kukolj, tajnica Ekološke udruge Krka Knin i jedna od najaktivnijih aktivistica u ovom dijelu Hrvatske.
Zadovoljan je bio i Srečko Kmetič, predsjednik iste udruge, koji je kao koordinator akcije zadihano jurcao od jedne do druge skupine čistača, radnika Zelenila i Čistoće, pa do slapa, pa natrag itd.
Na koncu čišćenja pojavio se tu i vodički fotograf Šime Strikoman, najpoznatiji po svojem projektu nazvanom Milenijska fotografija, a pri kojem se on, najčešće uz pomoć vatrogasnih ljestava ili dizalice, popne na visinu odakle fotografira skupinu ljudi u unaprijed određenoj formaciji. Tako je jučer uz pomoć kninskih vatrogasaca ‘uslikao’ svoju 401. fotografiju (do tisućite mu nedostaje još 599), ovaj put kninske aktiviste u zelenim majicama, a iza kojih je kao kulisa prštao slap na Krčiću.
– Krčić je naš! – uzviknuli su, dok je Š. Strikoman ‘škljocao’ iz visine. Doista, jučer je Krčić bio njihov, odnosno naš, a bilo bi dobro da tako i ostane.
