Neovisni novinarski portal
9.12.2019.
KOMENTARI
Komentar: Svi smo mi spremačice i peračice

Komentar:
Svi smo mi spremačice i peračice

Uskršnji doručak u Šibeniku (Foto H. Pavić) (24)Famozna zamisao Vlade Zorana Milanovića da tzv. outsourcingom uštedi državi značajan izdatak i smanji proračunski deficit, naravski, puca po leđima sitneži koja je sretna da još radi. Skidanjem s “grbače” 26 500 “oursourcing radnika”, koji državu koštaju 3,4 milijarde kuna, Vlada neće pokrpati proračunsku rupu,  kvaliteta usluga koje će dobiti bit će daleko ispod razine dosadašnje, a pretežit broj onih koji su “outirani” neće više na posao. Naime, što? Iz iskustva u privatnom sektoru poznato je da se  najbolje štedi kad se usluge izdvojene od osnovne djelatnosti rasporede na ostale zaposlenike. Pa jednog dana zaspete kao novinar, a drugog dana se probudite kao čistačica. To je, vjerujte, realnost…

Uostalom, odavno se to kod nas događa, ali kod privatnih poslodavaca, pa se o tome nije tako glasno govorilo kao sada kad se država odlučila imitirati “dobra iskustva” privatnika. Sjećam se jedne davne Skupštine sindikata novinara Hrvatske. Ima tomu bar desetak, dvanaest godina. Kolege iz jednog provincijskog lokalnog radija otvorile su na toj Skupštini dušu, a gdje će ako na sindikalnom skupu neće, i ispričale što sve rade kao novinari da bi svakog mjeseca dobili tri tisuće kuna plaće. A radili su i poslove vozača, snimatelja, montažera, čistačica, dostavljača… ukratko, bile su to pionirske žrtve outsourcinga na balkanski način. Tako se štedjelo u realnom sektoru.

A danas nam Vlada zamazuje oči uvjeravajući nas da je to pitanje racionalnijeg i kvalitetnijeg organiziranja posla kojim država štedi. Kaj god! Uostalom, od tih davnih godina situacija je i dodatno eskalirala. Makar u medijima, gdje se, vjerujte, ta priča dobro ukorijenila. Mnoge redakcije, čak i velike nacionalne TV kuće, od novinara očekuju bar “pet u jedan”. U ime ultimativne štednje. I profita vlasnika.

U manjim sredinama situacija je još gora. Tamo uglavnom nemaju djelatnike angažirane za čišćenje, spremanje, prijevoz, dostavu… to rade novinari, ili tajnice u redakcijama, ili djelatnice u marketingu. I da, ogorčeni su, prekvalificirani su za posao koji im je pao na leđa, poniženi su bezočnom eksploatacijom poslodavaca, ali trpe i rade, jer alternativu nemaju. Izgube li i taj multiplicirani, a potplaćeni posao, drugog će teško naći. Zamislite koliko kvalitetno dopunski (ali i osnovni) posao, u takvim uvjetima rade…

Potpuno je u pravu laburist Dragutin Lesar kada se pita kako je moguće da će svim “izdvojenim” radnicima koji iz javnog prelaze u privatni sektor ostati ista prava, da će država uštedjeti, a privatnik zaraditi. Kako se taj trik postiže? Zar je moguće da trošak s posrednikom bude manji od troška bez posrednika? Da bi novi poslodavac, sada iz realnog sektora, koji organizira posao i nudi uslugu javnom sektoru, mogao zaraditi, državu će iste usluge skuplje stajati, a radnici koji ih pružaju, bit će manje plaćeni. To je jedina logika koja drži vodu…

I kad Željko Stipić, predsjednik Preporoda, Sindikata zaposlenih u obrazovanju, kaže da je outsourcing deset tisuća domara, spremačica, kuharica… iz sustava obrazovanja, samo modalitet za konačno smanjenje broja zaposlenih u javnim službama, govori gorku istinu. Ma šta Vlada o tome pričala, ili privatnici propovijedali. Nema načina da se privatnom vlasniku tvrtke koja pruža uslugu javnom sektoru uvjetuje posao angažmanom konkretnih radnika. Neki će, voljom novog poslodavca, iz igre brzo ispasti… Za kategoriju, najniže plaćenih djelatnika u javnoj službi, koji pod zastavom socijaldemokracije prvi “pogibaju”, jedini je spas, kako ovih dana reče jedna iskrena spremačica: “Imam neke godine, otići ću u prijevremenu mirovinu i nastaviti raditi – u fušu!”

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI