Neovisni novinarski portal
11.12.2019.
INTERVJUI
I. Čatić: Avatari su odavno među nama – Prirodni ljudi će nestati za nekoliko desetljeća!

I. Čatić:
Avatari su odavno među nama – Prirodni ljudi će nestati za nekoliko desetljeća!

Kiborzi, roboti i avatari su odavno među nama i bit će ih sve više, dok će prirodni ljudi potpuno nestati…

Avatar-Wallpaper-Neytiri7

Zadnjih godina u medijima se sve češće spominju novi pojmovi kao što su to- kiborg, kiborgiziranje, kiborgizacija, avatari, čipiranje… Umirovljenog nastavnika i znanstvenika prof. Igora Čatića koji je radni vijek proveo na Fakultetu strojarstva i brodogradnje i o spomenutim pojmovima napisao brojne tekstove u stručnim časopisima, zamolili smo da za čitatelje portala Tris pojasni  ove, za većinu ljudi nedovoljno poznate i zbunjujuće pojmove.

Igor Čatić (izvor: www.nacional.hr)

Igor Čatić (izvor: www.nacional.hr)

 

Za početak prof. Čatića pitamo kada su kiborzi i zašto postali predmet njegova zanimanja i istraživanja?

U jednoj emisiji Hrvatske televizije iz 2000. g. bio je prikazan prilog o istraživanjima čipiranja koje je provodio prof. Kevin Warwick sa Sveučilišta u Readingu. Riječ je o prvom čipiranom čovjeku, a ja sam u čipiranju prepoznao materijal koji je napravljen na osnovi silicija, odnosno riječ je o anorganskim polimerima. Već 2001. zadao sam seminarski rad S. Domazet-Lošo o kiborzima. Kasnije smo zajedno objavili opširniji tekst o toj temi. Te sam godine uveo  pojam nove područne bioetičke discipline- kiborgoetike, kao presjecište humane bioetike i tehnoetike (etike neživoga).

Ključni događaj za moje jače okretanje ovoj temi zbio se početkom 2002.g. kada se u emisiji Znanstveno sučeljavanje HRT-a raspravljalo o temi Etičke dvojbe o kiborzima i androidima. U emisiji su gostovali sadašnji dekan Katoličko-bogoslovnog fakulteta, prof. T. Matulić, znanstveni novinar D. Mikuličić i glasoviti hrvatski neurokirurg, prof. J. Paladino, i ja.

Iz te emisije treba istaknuti tri bitna trenutka. Prvi, na dan emitiranja- 3. siječnja 2002.g., nitko osim skupine eksperimentatora oko prof. Kevina Warwicka nije bio čipiran. Prva čipirana obitelj bila je stanovitog Jeffa s Floride u svibnju 2002. Čovjek je čipiran, navodno zbog vrlo velikog broja lijekova koje je uzimao. Drugo, u emisiji je bila objavljena izjava prof. Kevina Warvicka da će uskoro prenijeti svoje seksualno uzbuđenje na svoju suprugu putem računala što je ostvareno u ožujku 2002. Konačno, rečeno je da će se RFID (radiofrekvencijskoidentifikacijski čipovi upotrebljavati, među ostalim, u tajnim službama, što više ,da će ugradnja RFID-čipova biti nužan preduvjet za mnoge druge državne službe. Nije dugo prošlo pa su već  2004. VIP čipirani gosti u Barceloni u Španjolskoj, a nešto kasnije i u Rotterdamu u Nizozemskoj, svoje su piće u noćnim klubovima plaćali putem ugrađenog čipa.

Je li rasprava o kiborgizaciji i čipiranju izazvala etičke dvojbe?

Sve ovo, naravno izaziva brojne etičke dvojbe. Stoga je u Hrvatskoj odlučeno da se prošire istraživanja o kiborgoetičkim pitanjima i to u okviru projekta Primjena sustavnosne teorije u općoj tehnici (2007. – 2012.). Valjalo nam je načiniti sistematizaciju cijelog područja o kiborzima s tehničkog stjališta kako bi smo javnosti predočili cjelokupni problem tog relativno novog znanstvenog i stručnog područja. Temu smo proširili s poveznicom na kiborga, robota i avatara, a sve to saželi smo Ivana Greguric, D. Bahtijari i ja u seriju predavanja održanih krajem prošle godine pod naslovom „Razgovor kiborga, robota i avatara!.

Na tom je projektu  surađivala vrlo uspješno doktorandica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ivana Greguric. Koliki je i kakav bio njezin doprinos boljem razumijevanju teme?

Njezini rezultati istraživanja u okviru navedenog programa, pretečena u izlaganja, naišla su na veliki odjek u znanstvenim krugovima. O rezultatima istraživanja govorila je u Oxfordu na konferenciji Vision of Hummanity in Cyberculture i CEPE Computer Ethics Philosophical Enquiry u Portugalu 2013.g. Na savjetovanju u Oxfordu bilo je prijavljeno 2000 referata, a njezin je odabran među 15 najboljih koji su prošli međunarodnu recenziju. Iz to, imala je čast izlagati prva. Izlaganje je izazvalo dugu raspravu znanstvenika. Radovi sa tih skupova objavljeni su u knjizi Post Human Cultures, te u engleskom časopisu Jurnal of Information, Communation and Ethics in Society. I ove je godine dobila priliku izlagati svoj rad u Oxfordu. Osim toga ,ugledna švicarska fondacija Brocher dodijelila joj jee trotjednu stipendiju za mlade istraživače kako bi 2015.g. proučavala područje svoje disertacije koje se odnosi na istraživanje etičkih implikacija primjene tehnika ljudskog poboljšanja na razvoj čovjeka što je povezano s područjem kiborgoetike.

Avatari će zamijeniti novinare

U medijima i znanstvenim krugovima sve se češće govori o kiborzima, kiborgizaciji, ali i robotima pa i avatarima.  Što se sve može čuti o njima?

U medijima se pojavljuju  naslovi poput onog : “Prvi udarac na svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu izvest će nepokretna osoba u robotskoj odjeći”. Žele reći da će početni udarac izvesti nepokretno ljudsko biće (živo) koje će biti opremljeno egzoskeletom (jednim od vanjskih kiborških pomagala. Nadalje, najavljuje se kako će avatari (računalni programi)  zamijeniti novinare u pisanju, a za početak će pisati vijesti.

Eto novog udara na novinarsku profesiju, a mi mislili da ne može gore. Kako bi smo bolje razumjeli kakve nam sve i od koga prijete opasnosti, možete li pojasniti pojmove kao što su to: kiborg, robot i avatar?

Kiborg (od cyborg – cybernetic organism –kibernetički organizam) je najjednostavnije rečeno hibrid između živoga i neživoga. Robot je teško jednostavno definirati, a učestala je pojednostavljena definicija da se radi o mehaničkim sredstvu djelovanja, obično elektro-mehaničkom stroju vođenom računalnim programom ili elektroničkim krugovima (neživo). Riječ avatar (T. Gautier 1857.) dolazi iz hinduizma i u kiberprostoru  to su 2D ili 3D prividni likovi, slike ikone: ljudi, životinja itd. koji predstavljaju vrhunac simulacije alter ego, dvojnika mrežanina u kiberperformansu. Mrežanin (e. netizen; net-citizen) je učestali ili vješti korisnik interneta.

Zanimljivo bi bilo znati kako stručnjaci sve poimaju kiborge, koliko ima vrsta?

Kiborzi mogu biti humani, animalni i fitokiborzi (biljke pretvorene u biljnog kiborga). Najnoviji su biljni kiborzi, koji će biti sposobni zatražiti vodu, odrediti kemikalije kojima su bili izvrgnuti i koji paraziti napadaju njihovo korijenje.

Nama su zasad nainteresantniji humani kiborzi. Kako se oni dijele i hoće li im se broj povećavati?

Humani kiborzi moge biti: materijalni (zamijenjeni i/ili dodani dijelovi) ili informacijski (npr.čipiranje). Ugradi li vam se umjetni kuk, radi se o unutrašnjem kiborgiziranju, a ako morate izvesti početni udarac, onda je izvršeno vanjsko kiborgiziranje poput egzoskeleta ili slušnog aparata.

Od kada, zapravo postoje kiborzi?

Kiborzi po definiciji postoje oduvijek, od kada je npr. ljudskom biću ugrađena  npr. prva, drvena noga. Međutim o kiborgizaciji treba govoriti u suvremenom smislu. Ljudi žive sve dulje i potrebno su im rezervni dijelovi. Slabovidnima se nastoji pomoći tako da im se poboljša vid ili da se nepokretnima pomogne u hodanju. To je tzv. materijalno kiborgiziranje. Postoji i informacijsko kiborgiziranje koje se očituje u ugradnji RFID-čipova i upravo nas ono zabrinjava.

Što nam govore najnovije vijesti iz medicine? Dokle će se ići u zamjeni dijelova ljudskog tijela?

S obzirom na dosadašnja postignuća u zamjeni ili dodavanju dijelova organa i udova, moguć je zaključak da će se uskoro moći zamijeniti gotovo sve. Problemi se javljaju pri potencijalnoj zamjeni ili ugradnji čipova, uključujući postojanje projekta stvaranja umjetnog mozga. Sve to, naravno rađa brojne etičke dvojbe.

Kakve su zasad sve promjene u ljudskom organizmu moguće?

Postoje tri vrste materijalne promjena. Prva kategorija (tehnike nadomještanja) obuhvaća fizičko nadomještanje udova, organa i ostalih dijelova čovječjeg tijela koji nedostaju uz djelomično ili potpuno vraćanje njihovih funkcija. Tu se ubraja i egzoskelet.

Drugu kategoriju (tehnike normalizacije) obilježava dodavanje ili pojačavanje određenih funkcija organizma pri čemu se on dovodi u stanje koje se smatra normalnim za ljudska bića

U trećoj i posljednjoj kategoriji (tehnike dodavanja) govori se o dodavanju organa ili funkcija koje nisu karakteristične za ljudsku vrstu s ciljem da joj se omogući egzistencija u, inače nepovoljnom okruženju. Primjerice, ugradnja treće ruke ili trećeg uha.

Medicina je, očito na ovom polju otišla pre (daleko). Hoće li se ići još dalje?

Tu je napredak nezaustavljiv. Kad je riječ samo o ugradnji umjetnih kukova radi se  o milijunskim ugrađenim količinama, a tu su i drugi umjetni dijelovi koji se ugrađuju u ljudski organizam

Od umjetnih kukova, ruku, nogu… nakon preminuća  grade se dijelovi za zrakoplove

Kakva je sudbina umjetnih kukova, ekstremiteta i raznih implatanata nakon što osoba umre?

Još  od 1997.g. postoje oporabitelji dijelova ugrađenih u ljudsko tijelo. Kako se, primjerice kod umjetnih kukova ili koljena radi o vrlo plemenitim metalima, preminule osobe se ne bi smjelo pokapati u zemlju s takvim ugrađenim dijelovima. To  znači da bi mrtvozornici morali određivati koja se osoba mora kremirati, a kojoj je dopušteno pokapanje u zemlju.

O kojim se tu količinama radi i ima li tvrtki koje rade na oporabi, tj. uzimaju umjetne dijelove sa preminulih osoba?

Prvi oporabitelj je jedna tvrtka iz Nizozemske, ali ona danas nije najveća. Samo u 2011. godini sakupila je 250 tona takvog materijala preostalog nakon kremiranja. Riječ je o materijalima od kojih se izrađuju dijelovi zrakoplova, turbina i osobnih vozila. Puno ili malo, ekvivalent je 1 milijun metalnog dijela umjetnog kuka.

U stranoj literaturi navode se vaše prognoze o daljnjem razvoju kiborgizacije. O čemu je riječ?

Profesionalno sam vezan uz područje plastike i gume koji su dio polimera. Godine 2010. napisao sam kako je »Industrija polimera odlučila  omogućiti kiborzima da donesu odluku o zabrani postojanja prirodnih ljudi. Rok je 31.12.2049.”  Strani časopis koji je objavio tu moju prognozu postavio je pitanje je li to samo zgodna dosjetka, frankenštajska fantazija ili već pretežno stvarnost? Prof. Ž. Poljak, glavni urednik Liječničkih novina je poslije serije članaka o kiborzima Ivane  Greguric i mene u tom stručnom časopisu izjavio da »futurizam pretvaram u sadašnjost«. Međutim I. Greguric je 2013. tijekom priprema za tribinu o kiborzima, robotima i avatarima našla iskaz, tj. nečije predviđanje,  sažeto u rečenici: »Računala već umiru u svom sadašnjem obliku. Upast će u teksturu života i postati dio nas«.

Rat kiborga i humanoida, igre kiborga i prirodnih ljudi

Zašto smatrate da će se kiborgiziranje nastaviti ubrzanim tempom?

Kiborgiziranje će se nesumljivo sve ubrzanije nastaviti. To će, među ostalim, potaknuti još snažniji razvoj umjetnih materijala. Trebat će, stoga što prije problematizirati pitanja razvoja društva s motrišta kiborgizacije i razvoja robota, posebno humanoida. Davno sam se glasno upitao: “Što, ako se jednog dana zarate kiborzi i humanoidi?«

Moja druga prognoza potječe iz 2012. g. Napisao sam kako će se na ljetnim Olimpijskim igrama 2032.g. promijeniti paradigma, odnosno »Glavna natjecanja bit će ona kiborga, a umjesto paraolimpijskih igra, uvode se igre prirodnih ljudi.« Kreativna iskra za ovu prognozu potječe iz  rasprava o nastupu  Oscara Pistoriusa, kiborgiziranoga južnoafričkog atletičara s ostalim natjecateljima. I to vrlo uspješno, što svjedoči održana Olimpijada 2012. Njemu su, inače prije prvog rođendana amputirane obje noge ispod koljena. Unatoč tomu, on je osvojio zlatnu medalju na Paraolimpijskim igrama.

 

avatar12

 

Gdje je tu uloga liječnika?

Oni su to ostvarili u zajednici s proizvođačima materijala i proizvoda, električarima i elektroničarima, te informatičarima, pa i psiholozima. Šutke rade svoj posao. A neki diljem svijeta izvrsno zarađuju ugrađujući npr. silikonske (anorganski polimer) grudi.

Iz dosadašnjeg razgovora proizlazi da čipiranje otvara brojna etička pitanja. Trenutno je u medijima nastala prava panika zbog izjave I. Greguric na HRT o mogućem čipiranju djece u Europskoj unijii. Što možete kazati o tome?

Ako ste znanstvenik, podijeljeni ste u dva dijela. U prvom dijelu produbljeno promišljate svoje područje, dok ste u drugom dijelu  znanstveni vjernik.

Nedavno je umedijima objavljeno kako preminula pjevačica Amy Winehouse kreće na hologramsku (avatarsku) svjetsku turneju. Poznavajući područje, netko će tu informaciju prihvatiti kao moguću. Dan, dva kasnije pročitate da je to hoax, neslana šala. Nekoliko dana kasnije stiže vijest da će ulogu predskupine na svjetskoj turneji Lady Gage preuzeti avatarka, japanska pop ikona. Dalje, gledate i slušate kako japanski roker Yoshiki svira sa svojim hologramom, a vi to prihvatite.

Kada je pristigla vijest da se na razini EU, a ne samo Hrvatske kako je naveo jedan portal, priprema čipiranje novorođenčadi, onda se mora znati da je, ne tako davno, rečeno da će čipiranje u SAD tražiti predsjednik Obama i to od korisnika programa Obamacare (2012.). U ovom medijskom tsunamiju koji nas svakodnevno preplavljuje informacijama, na žalost, mnogima je promaklo obrazloženje pristiglo koji dan kasnije da je i to, prije bih rekao ispitivanje javnog mišljenja, nego neslana šala. I tako je stvoren utisak da se mlada znanstvenica zalaže za čipiranje djece. Naprotiv, upravo cjelokupni naši napori u proteklih gotovo desetljeće i pol bili su usmjereni na kiborgoetičko propitivanje svih novih dostignuća na tom području.

Prirodni čovjek će nestati u roku od nekoliko desetljeća

Predvidio sam da će prirodni čovjek potpuno nestati u roku od nekoliko desetljeća, tj. da će postati prošlost. Ono što   eprije događalo u znanstveno-fantastičnim romanima, danas je stvarnost i teško je reći kuda će nas to dovesti. Nije poznato koliko je ljudi dosad čipirano. Zna se samo da su tome najpodložniji ljudi u tajnim službama. Poznato je, također da se čipiranje događa i kroz lijekove, a posebno je problematično što je to odobrila američka agencija Food and Drug Administration kao i odgovarajuća europska agencija. Sve je to paravan za praćenje ljudi, a ne njihovih bolesnih stanja.

Kako je došlo do te lavine negativnih komentara na istup mlade znanstvenice, drugo je pitanje.


VEZANE VIJESTI