Neovisni novinarski portal
23.10.2019.
KULTURA / POLITIKA
Tko se s ovime ne bi ponosio? (foto: TZ: Šibenik)

Šibenski, korčulanski i zadarski spomenici već su upisani u ‘pretpristupne’ UNESCO-ve liste!

Tko se s ovime ne bi ponosio? (foto: TZ: Šibenik)
Tko se s ovime ne bi ponosio? (foto: TZ: Šibenik)

Talijani su odavno prepoznali ljepotu šibenskog kraja (foto: TZ: Šibenik)

Šibenske povijesne utvrde već su uvrštene na tzv. Tentativnu listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a! To potvrđuje pogled na UNESCO-ve službene internetske stranice, gdje je njihovo uvrštenje u svojevrsni ‘pretpristupni’ popis detaljno razložen (Link na UNESCO-ove stranice), u društvu sa drugim ‘venecijanskim obrambenim sustavima’ u Italiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj (Korčula, Šibenik, Zadar). Podsjetimo, to se desilo nakon inicijative Ministarstva za kulturna dobra i kulturne aktivnosti Republike Italije koju su oni pokrenuli još 2012. godine, o čemu smo nešto više na TRIS-u izvještavali u tekstu Kad nismo sposobni sami: Talijani bi šibenske tvrđave prijavili na UNESCO-ov popis.

– City of Šibenik was built in an extraordinary landscape and geomorphological context… – započinje obrazloženje na engleskom jeziku na UNESCO-vim stranicama. Prevedeno, ističe se:

“Grad Šibenik je izgrađen je na izvanrednom krajoliku i geomorfološkom kontekstu. Veliki unutarnji zaljev, prema kojemu je okrenut, dobiva vodu iz rijeke Krke, dok ga kanal sv. Nikole povezuje s otvorenim morem.
Grad je bio pod vlašću Venecije u dugom vremenskom razdoblju  1412 – 1797 ). Šibenik na značajan način predstavlja primjer razvoja vojne arhitekture na kopnu i na moru,  počev od sredine petnaestog stoljeća, kada su srednjovjekovne zidine ojačane, gradđeni su novi tornjevi, obnovljen je Stari kaštel ( Sv. Mihovil i Sv. Ana) na sjeverozapadnom kraju, a zatim u sedamnaestom stoljeću, kada je izgrađena Sveta Katarina Baluardo i baterija na istočnom kraju grada.
    Sredinom šesnaestog stoljeća sagrađena je tvrđava svetog Nikole (1540-1547) koju je projektirao Gian Girolamo Sanmicheli na otoku. Sredinom sedamnaestog stoljeća izgrađene su tvrđave svetog Ivana i tvrđave Barone ( 1646 ), na izoliranim brežuljcima iznad grada. Gradske utvrde su izvrsno očuvane, i na brdima i na moru. Dio srednjovjekovnih zidina je vidljiv na sjeverozapadnoj strani, npr. na Starom kaštelu.  
 Na mjestima šibenskog obrambenog susrtava koji su najviše bili izloženi napadima projektirana je od  Vincenza Cappella (1553 ), što je prikaz savršeno učinkovitog obrambenog sustava, što Šibenik čini središnjom točkom mletačkog obrambenog sustava na istočnoj obali Jadrana.”

No vratimo se hrvatskim institucijama. U Ministarstvu kulture su prije dva dana, nakon što se pojavila vijest o talijanskoj namjeri, objavilo podulje priopćenje o tom slučaju. Prenosimo ga u cijelosti, bez kraćenja.

Korčulanska utvrda (foto TZ Korčula)

Korčulanska utvrda (foto TZ Korčula)

‘”Talijansko Ministarstvo za kulturna dobra i kulturne aktivnosti pokrenulo je 2012. godine projekt izrade prijedloga za upis na Popis svjetske baštine niza „Obrambenih sustava na teritoriju nekadašnje Republike Venecije u razdoblju od 15. do 17. stoljeća“, kao zajednički prijedlog Italije, Hrvatske i Crne Gore. Ministarstvo kulture RH razmotrilo je prijedlog te ga je uz suglasnost Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, načelno prihvatilo i uputilo UNESCO-u 2013. godine prijedlog za uvrštenje na Pristupni popis.
       Za  koordinaciju u ime Ministarstva kulture određeni su zamjenik ministrice Berislav Šipuš,  Miljenko Domjan i akademik Radoslav Tomić.
Ukupnost tog fortifikacijskog sustava jedan je od najznačajnijih spomeničkih korpusa ove vrste u svijetu te smo uvjereni da će ovaj prijedlog na najbolji način vrednovati ovu vrstu kulturnih dobara i na našoj obali. Mogući budući upis ovih dobara na Popis svjetske baštine UNESCO-a doprinosi promicanju hrvatske kulturne baštine u zemlji i svijetu.
       U suradnji sa stručnjacima Republike Italije i Crne Gore sastavljen je zajednički Pristupni popis koji uključuje najznačajnije primjere obrambenih sustava te vrste. Prijedlog sadrži slijedeća dobra:
Italija: Utvrđeni grad Bergamo, Obrambeni sustav Peschiera del Garda, Utvrđeni grad Palmanova, Obrambeni sustav venecijanske lagune Hrvatska: Obrambeni sustav Zadra, Obrambeni sustav Šibenika,Utvrđeni grad Korčula, Crna Gora: Obrambeni sustav Kotora.

    

Peschiera del Garda (foto:TRIS)

Peschiera del Garda (foto:TRIS)

U nastavku rada na zajedničkoj trilateralnoj kandidaturi „Obrambenih sustava na teritoriju nekadašnje Republike Venecije u razdoblju od 15. do 17. stoljeća“, Hrvatska će uz imenovane stručnjake angažirati širi krug najboljih poznavaoca ovog dijela naše kulturne baštine, kako bi daljnjim radom na zahtjevnoj i dugotrajnoj izradi kandidacijskog elaborata dokazali iznimnu univerzalnu vrijednost ove nominacije.
 
       Ovom prilikom, donosimo i širu informaciju o tome što znači upisivanje na listu zaštićenih dobara UNESCO-a, kao i postupak upisivanja.

       Potpisivanjem Konvencije o svjetskoj baštini država postaje potpisnica i obvezuje se štititi kulturnu i prirodnu baštinu unutar svojih granica za sadašnje i buduće generacije. Nakon potpisivanja Konvencije, država može započeti proces predlaganja dobra koje se nalazi unutar njezinih granica za uključivanje na Pristupni popis svjetske baštine. Konvencija traži od država potpisnica da izrade Pristupni popis kulturnih i prirodnih dobara za koja se u njihovoj zemlji smatra da imaju iznimnu univerzalnu vrijednost.
       Početni prijedlog za uvrštenje na Pristupni popis dobra, može doći od lokalne zajednice, stručnjaka i nadležnog resora koje odobravaju stručne službe Ministarstva kulture te se podnose UNESCO-u službenim putem.
      

Zadarska foša (foto TZ Grada Zadra)

Zadarska foša (foto TZ Grada Zadra)

Nakon završene valorizacije prijedloga, država potpisnica mora odlučiti koja će dobra sa Pristupnog popisa kandidirati za upis na konačni Popis svjetske baštine. Država potpisnica mora posebno istaknuti zašto je dobro iznimno, jedinstveno ili prvo takvog tipa da se uključi na Popis svjetske baštine, koristeći kriterije za izbor koje je odredio Odbor za svjetsku baštinu. Također treba dokazati da je dobro na odgovarajući način zaštićeno te da se njime upravlja na adekvatan način. Država potpisnica Konvencije može nominirati jedno prirodno i kulturno Odboru za svjetsku baštinu koji se sastaje jednom godišnje, te proces pripreme kandidatura traje više godina.
      Nominacije koje posjeduju multinacionalni karakter tj. uključuju više zemalja članica, kao i one prirodne baštine su u prednosti budući da su u skladu s preporukama Odbora za baštinu o uravnoteženom Popisu svjetske baštine.
      Odluka o kandidiranju dobra za upis na Popis svjetske baštine, koju donosi Ministarstvo kulture, ne ovisi o vremenu upisa na Pristupni popis, već prvenstveno o spremnosti kandidatura i uklopljenosti u Globalnu strategiju Odbora za svjetsku baštinu.”

Valja vidjeti hoće li put od ‘pretpristupne’ do ‘punopravne’  liste biti manje stresan i dramatičan nego u slučaju upisa Hrvatske u EU.

 


VEZANE VIJESTI