Neovisni novinarski portal
30.5.2020.
POLITIKA
Cijepljenje u Somaliji (izvor: Wikimedia Commons)

Rascijepljena javnost:
Ustavni sud nalaže, a građani potpisuju peticije protiv cijepljenja

Cijepljenje u Somaliji (izvor: Wikimedia Commons)
Cijepljenje u Somaliji (izvor: Wikimedia Commons)

Cijepljenje u Somaliji (izvor: Wikimedia Commons)

Problematika cijepljenja djece rascijepila je svjetsku javnost, pa tako i hrvatsku. Dok neki tvrde kako su obavezna cijepljenja diljem svijeta zapravo pogodovanje moćnim svjetskim farmaceutskim i drugim kompanijama koje na taj način enormno zarađuju, drugi idu i dalje, pa upozoravaju na ‘zavjere’ svjetskih moćnika kojima žele ‘čipirati djecu’, ‘kontrolirati svjetsku populaciju’ i tome slično. Treći nisu paranoični, nego nude egzaktne podatke o štetnim nuspojavama nekih obveznih cjepiva i opasnost od pobolijevanja kod djece, temeljeći to statistikama iz država diljem svijeta. A državne vlasti su redom čvrste: cijepljenje je obvezno. Tako i u Hrvatskoj, o čemu govore i nedavna rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2014. godine ( link 1 i  link 2).

U drugom rješenju ustavni suci osporili su ‘Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti članaka 14., 15., 17., 19., 21., 22., 23., 24., 27., 28., 30. i 31. Pravilnika/04 s Ustavom i zakonom’, a koje su, kako se ističe, ‘ podnijeli  Romina i Karlo Gašprotić iz Gračišća, koje zastupa Zajednički odvjetnički ured Ksenije Grbe i Dijane Kesonje iz Rijeke (za predlagatelja Udrugu “Život ili cijepljenje” iz Zagreba nije priložena punomoć za zastupanje).’

‘Novčane kazne… ako ne obavi imunizaciju…’

Ukratko, spomenuti supružnici iz Gračišća zatražili su ocjenu ustavnosti zakonske odredbe pri kojoj su roditelji obavezni ‘dati’ svoje dijete na cijepljenje, iako se s time ne slažu.  Ustavni sud smatra da nema potrebe za ocjenu ustavnosti, odnosno da roditelji ne smiju odbiti cijepljenje svojega djeteta. Evo i dijela opširnog obrazloženja iz rješenja Ustavnog suda.

…Ministar zdravstva i socijalne skrbi donio je 12. studenoga 2004. Pravilnik o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obvezi.  Osporeni Pravilnik je provedbeni propis kojeg je donio ministar zdravstva, na temelju ovlaštenja sadržanog u odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Pravilnikom je propisan način obavljanja imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti, za koje je obveza poduzimanje ovih mjera sprječavanja zaraznih bolesti utvrđena odredbama članaka 42., 44. i 45. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Rješenjem Ustavnog suda, broj: U – I – 307/2001 od 14. studenoga 2001. godine, nije prihvaćen prijedlog podnositelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi član ka 42. stavka 1. točke 1. i članka 73. stavka 1. točke 4. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Odredbom članka 42. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, propisana je obvezatna imunizacija protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, crvenke i zaušnjaka – za sve osobe određene dobi. Odredbom članka 73. stavka 1. točke 4. istog Zakona, propisana je novčana kazna za prekršaj koji čini osoba ako ne obavi imunizaciju protiv zarazne bolesti navedene člankom 42. tog Zakona….

Nadalje, obrazlaže se i zašto se mogu kazniti oni koji ne žele cijepiti svoje dijete:

– Odredbom članka 16. Ustava propisano je da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, te pravni poredak, javni moral i zdravlje, pri čemu svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Prema odredbi članka 69. stavka 3. Ustava svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Sagledavajući osporene odredbe sa stajališta navedenih ustavnih odredbi, nedvojbena je ovlast zakonodavca da zakonom propiše mjere zdravstvene zaštite, za koje je prema pravilima struke utvrđeno da postižu najpovoljnije rezultate u sprječavanju širenja zaraznih bolesti, kao i sankcije za one koji čine prekršaj, ne pridržavajući se propisanih mjera. Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je osporeni Pravilnik utemeljen na odredbama Zakona, kojeg je Sud ocijenio suglasnim Ustavu – zaključuje Ustavni sud.

cijepljenje

‘Mi, roditelji, ne želimo biti građani drugog reda’

Na drugoj strani, već dulje vrijeme se priređuju peticije kojima se takvo što želi promjeniti poput ove: http://www.peticija24.com/peticija_za_ukidanje_obaveznog_cijepljenja_u_hrvatskoj

Evo što piše u obrazloženju ‘Peticije za ukidanje obaveznog cijepljenja u Hrvatskoj’.

– Roditelji u Hrvatskoj koji odbiju cijepiti dijete po članku 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti mogu biti prekršajno kažnjeni s 2000 kuna, a postaju i predmet provjere u Centrima za socijalnu skrb zbog “sumnje u zanemarivanje djeteta” (iako je riječ o roditeljima koji savjesno i odgovorno skrbe za svoju djecu, a napose njihovo zdravlje). Nekim roditeljima se čak prijeti privremenim oduzimanjem djeteta radi provedbe cijepljenja, a pojedini se suočavaju i s poteškoćama pri upisu djeteta u vrtić. U Hrvatskoj se roditelji koji odbiju cijepiti dijete prijavljuju za necijepljenje djeteta, traži se od njih da potpisuju izjavu Ministarstva zdravlja, svojevrsnu “iznudu krivnje”, kojom preuzimaju odgovornost za posljedice necijepljenja djeteta. A te se posljedice svode na – kažnjavanje roditelja i život u strahu od privremenog oduzimanja roditeljske skrbi nad djetetom. Drugim riječima, roditelji su izloženi atmosferi straha, prinude i kazne što je nedopustivo da se događa u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj u 21. stoljeću – stoji u tekstu peticije.

Kako se ističe, roditelji u Hrvatskoj odluku o necijepljenju djeteta ne donose ishitreno, već se ona zasniva na pomnom istraživanju i procjeni korisnih i štetnih strana cijepljenja, odnosno rizika za zdravlje djeteta s time povezanim.

– Ukoliko dijete oboli kao posljedica cijepljenja, opet su “krivi” roditelji jer dionici državnog sustava za procijepljivanje “peru ruke” od svake odgovornosti, a često i ne priznaju povezanost cijepljenja i njime prouzročenog oboljenja. Istodobno, roditelji od liječnika-cjepitelja i nadležnih epidemioloških službi ne mogu dobiti sve potrebne odgovore radi donošenja slobodne odluke o (ne)cijepljenju, posebice ne o štetnim učincima cjepiva i nuspojavama cijepljenja. Mi, roditelji, zbog svega navedenog protivimo se ograničavanju ljudskih prava i sloboda roditelja bez jasnih činjenica i bez preuzimanja odgovornosti i obveza u slučajevima ozbiljnih posljedica po zdravlje djeteta proisteklih od cijepljenja. Protivimo se ograničavaju ljudska prava i slobode zbog “viših društvenih interesa”, dok posljedice padaju na teret onih kojima su ljudska prava i slobode ograničeni, a društvo im u pravilu “okreće leđa”. Mi, roditelji, ne želimo biti građani “drugog reda” po pitanju cijepljenja, već želimo i u Hrvatskoj dostojanstven i nenasilan pristup roditeljima i njihovoj djeci kada je u pitanju važna odluka koja se tiče zdravlja djeteta. Mi roditelji želimo da nas se uvažava kao zrele osobe zdravog razuma sposobne donositi moralno ispravne i odgovorne odluke vezane uz obrazovanje i odgoj te zdravlje naše djece. Sve za što se mi roditelji zalažemo je – pravo na slobodan izbor bez kojeg nema niti slobodnog, zdravog i snažnog rasta hrvatskog društva niti bilo kojeg pojedinca. – završava navedena peticija za ukidanje obveznog cijepljenja.

Pa sad ti vidi…

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI