Neovisni novinarski portal
6.12.2019.
IZDVOJENO
(Foto: Wikipedia)

Puno izbora, malo koristi:
Lažna kontroverznost kabelskih televizija

(Foto: Wikipedia)

Je li posljedica tabloidiziranja medija rezultat većinskog ukusa konzumenata, kako nam se često prodaje, ili ti isti konzumenti baš i nemaju pretjerano puno izbora, pa uzimaju što im se nudi? Tako otprilike zvuči popularna i česta dilema ‘stručne’ javnosti. Bučni ulazak kabelskih operatera na ovdašnje tržište od prije nekoliko godina donijelo je na naše TV-ekrane naizgled pregršt izbora, no što nam se to uistinu nudi…

(Foto: Wikipedia)

(Foto: Wikipedia)

Od drevnih vremena kada nam za dva kanala daljinski skoro nije ni bio potreban, a televiziju smo smatrali edukativnim, informativnim i zabavnim čudom, navika buljenja u ekran ostala je jedini atavizam. Buljenje koje je, poduprto današnjom beskonačnom TV-ponudom, u mnogim pojedinačnim slučajevima preraslo u način života. Naslanjajući se na nikad oslužbenjenu maksimu neoliberalnog kapitalizma „radi-kupi-potroši-umri“, kabelska televizija, kakvu u osnovnim paketima gledamo posljednjih godina, izbanalizirala je, izvitoperila, pročistila i ispeglala stvarnost koja nam se ponajprije nudi u dokumentarnim – u pravilu najgledanijim – programima.

Dični National Geographic Channel je, primjerice, svoju reputaciju „profesionalnog i edukativnog“ programa načeo još krajem devedesetih. „National Geographic je nekad prikazivao dokumentarce čuvenih prirodoslovaca i istraživača, poput Jane Goodall i Jacquesa Cousteaua, a danas nam servira emisije o lezbijkama u brazilskim zatvorima, čovjeku koji je u ljubavnoj vezi s plastičnom lutkom te osobi koja vodi ljubav s vlastitim automobilom. Što se, pobogu, dogodilo?“, zapitao se Alan Mairson, američki freelance novinar, koji je 2008. otišao s mjesta urednika u magazinu National Geographic.

Vodeći ljudi „Nat Geo“ brenda, koji je u vlasništvu News Corporation Roberta Murdocha, nedavnog grobara britanskog časopisa News of the World, i koji ekranom ulazi u 160 milijuna domaćinstava u svijetu, zbog poslovnih su veza autocenzurirali, tvrdi Mairson, priču o medijskim cenzurama u Kini, tijesno surađivali s gabonskim diktatorom Omarom Bongom te neizravno stajali iza regrutiranja indijskih momaka u vojsku i mornaricu. „Kako je moguće da se takvo cijenjeno medijsko ime, koje je nekad slavilo sve dobro u svijetu, našlo u takvoj uredničkoj bijedi?“, još jednom se zapitao Mairson.

Tko je ubio Kennedyja?

Najjači aduti kabelskih operatera, kanali poput National Geographica, Discovery Channela, Historyja i sličnih, vrlo vješto izbjegavaju zamku upadanja u sferu kontroverznosti, pružajući iluzorni dojam da njihove emisije često hodaju po rubu. Po tisućiti put se prekopava oko Roswella, neuspješno se love duhovi, razbijaju beskorisni mitovi, divi se naprednim oružjima, analiziraju se drevni susreti s izvanzemaljcima, tema koju je Eric von Denyken iscrpio još prije 30 godina… No, zato se znanstvene dogme, koje se – s više ili manje uspjeha – zadnjih godina po literaturi preispituju i ozbiljno dovode pod znak pitanja, ne diraju. Teorija velikog praska, teorija relativnosti i globalno zatopljenje, primjerice, za ove su dokumentarne kabelske brandove – svetinje.

Također, čuvena snimka Armstrongovog „maleno-velikog“ koraka na Mjesecu još uvijek se nudi kao stoposto autentična, iako je to nedavno osobno demantirao i Henry Kissinger, alfa i omega nekoliko američkih administracija („Sletjeli smo na Mjesec, ali pustili smo lažnu snimku iz tehničkih razloga.“). Nadalje, u osinje gnijezdo raznih urotničkih teorija o napadima na New York i Pentagon se ni ne pomišlja zagaziti, a o kontroverznoj GMO-industriji se može čuti jedino nešto poput toga da „unapređuje produktivnost sjemenja i hrani gladne države“.

History Channel je sumnju u svoje „dobre namjere“ potaknuo još sredinom devedesetih kada je u tri završne epizode serije „Čovjek koji je ubio Kennedyja“ neizravno povezao predsjednike Lyndona Johnsona i Jimmyja Cartera s ubojstvom JFK-a. Skandal je završio javnom isprikom predsjedničkim obiteljima i gledateljima („zbog propusta i niskih standarda projekta“) te serija više nikad nije reprizirana na Historyju, televizijom koju mnogi posprdno nazivaju i „Hitlerovim kanalom“. Naime, i dan danas traje izrazito temeljito kopanje i po najsitnijim detaljima iz Drugog svjetskog rata, tako da vjerni gledatelji History Channela, a radi se o trećem najgledanijem kabelskom programu na svijetu, mogu doznati sve o Hitlerovim ženama, draguljima, njegovoj opsjednutosti crnom magijom, okultizmom i alienskom tehnologijom, prijateljima iz djetinjstva, susjedima, ladanjskim kućama, kućnim ljubimcima i omiljenim slikarima. Dakako, ovakvo iluzorno hodanje po rubu ni u jednom trenutku ne završi ozbiljnim prekopavanjem po Hitlerovom financijskom zaleđu, istraživanju njegovog nedovoljno rasvjetljenog podrijetla i nikad objašnjenog naglog uspona, navodnoj podršci zapadnjačkih banaka i sličnih tema iz rubrike „ispričavamo se zbog propusta i niskih standarda“.

Pornografija za djecu

Naravno, veliki dio sharea na kabelskoj televiziji uzimaju i programi koncipirani po principu „ne razmišljaj, zabavljaj se“. Osim sve sile humorističnih i kriminalističkih serija, uglavnom pod ingerencijom Murdochovog News Corporationa, kanali poput E! i Style uveli su novo značenje u pojam reality projekata. Kamere se, naime, više ne instaliraju u Big Brother kuće, niti po pustim otocima gdje nekolicina pokušava preživjeti i osvojiti milijun nečega. Danas su kamere u frizerskim salonima, dvorcima bogatih supruga, prate bračne parove, razvedene parove, samce, poznate, polupoznate i nepoznate, bilježe svađe mladenki pri osvajanju besplatnih plastičnih operacija, a čak su se uvukle i u dom Clinta Eastwooda. Proizvodnja zvijezda koje to nisu, kada je riječ o kanalu E!, odvija se pod budnim okom korporacije Comcast, kompanije koja je u SAD-u poznata po skandalima, koliko bizarnim toliko i nevjerojatnim.

Comcast je najveći američki kabelski, internetski i telefonski provider, također i vlasnik televizijskog diva NBC Universal, koji već neko vrijeme ponosno stoji na vrhu popisa „Najgore američke kompanije“ Američkog društva potrošača (ASCI). Razloga za to ima na izvoz. Plemeniti je Comcast, primjerice, nakon što je uragan Ike poharao Teksas, ljudima kojima su bili uništeni domovi poslao račune (i do tisuću dolara) za uništenu TV i internetsku opremu, a također je, tajno i ilegalno, u sustav implementirao softwer kojim je korisnicima ograničavao download internetskih datoteka. Ipak, najviše se „proslavio“ kada je najmlađim gledateljima u New Jerseyju 2007. godine, na frekvenciji Disney Channela nekoliko minuta emitirao hard-core pornografiju. Isto se ponovilo i godinu dana kasnije, mjesto radnje toga puta bio je Nashville, a „lokacija“ Cartoon Network. Stanovnici Tucsona su, pak, u porniću mogli nakratko uživati tijekom poluvremena Superbowla 2009.

Tabloidni televizijski programi – rezultat potražnje ili puka nemogućnost izbora? Javna dilema će ostati, mada je odgovor već poprilično jasan. No, uvođenjem kabelskih programa na ovdašnje prostore, definitivno je pala jedna druga parola, ona kako se ono „što nije bilo na televiziji, nije niti dogodilo“. Čini se da se, ipak, ono što je na televiziji, događa SAMO na televiziji.

 

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI