Novi zaplet oko namjeravane gradnje poslovno-stambenog objekta na Staroj peškariji: Ministartvo kulture pri izdavanju Posebnih uvjeta građenja nije se držalo Rješenja o upisu Kulturno-povijesne cjeline grada Šibenika u registar zaštićene povijesne baštine koje je samo donijelo 2009. godine. Posebni uvjeti građenja izdani su temeljem deset godina starijeg elaborata koji nije ni mogao biti usklađen s danas važećim propisima, prema kojima se na peškariji ne može graditi baš ništa.
– Idejni projekt, Autora Ive Vojnovića, usuglašen je sa konzervatorskim smjernicama iz elaborata izrađenog 1999. godine te je Konzervatorski odjel u Šibeniku u redovitom postupku izdao 15. travnja 2013. godine Posebne uvjete za građenje stambeno-poslovne građevine u Šibeniku na k.č. 5224, 5225, 5226/1 i 5904 – stoji u odgovoru Uprave za kulturnu baštinu, iz čega je razvidno da se kod odobravanja gradnje na Peškariji šibenski konzervatori nisu držali Rješenja koje je donijelo Ministarstvo kulture, već nekakvog eleborata koji je napravljen deset godina ranije.
Rješenjem su uspostavljene zone zaštite A (potpuna zaštita povijesnih struktura) i B (djelomična zaštita povijesnih struktura). Prilagođavanje postojećih povijesnih funkcija i sadržaja suvremenim potrebama, stoji u Rješenju, u zoni A može se prihvatiti samo uz minimalne fizičke intervencije. Jasno se navodi da su ‘prihvaljive samo metode sanacije, konzervacije, restauracije, konzervatorske rekonstrukcije i prezentacije’. Zona B uvjetuje ‘intervencije u smislu prilagođavanja funkcija i sadržaja suvremenim potrebama, ali bez bitnih fizičkih izmjena sačuvanih elemenata povijesnih struktura’. U ovoj zoni su prihvatljive ‘metode konzervacije, rekonstrukcije, interpolacije, rekompozicije i integracije u povezivanja povijesnih s novim strukturama i sadržajima koji proizlaze iz suvremenih potreba’. Stara peškarija nalazi se na Katastarskim česticama 5224, 5225, 5226/1 i 5904, od kojih su prve tri spadaju u zonu A ili pod ‘potpunu zaštitu povijesnih struktura’ u kojoj su dopuštene samo ‘minimalne fizičke intervencije’. To gradnja betonske zgrade sa sedam stanova i poslovnim prostorima nije, pa ni prema najslobodnijem tumačenju. Dakle, prema Rješenju na peškariji bi se mogli ‘konzervirati, restaurirati, konzervatorski rekonstruirati i prezentirati’ samo ostaci dominikanskog samostana koji se na tom mjestu nalazio do savezničkog bombardiranja 1943. godine. Samostan je do temelja razrušen, kao i crkva koja se nalazila do njega. Crkva je, međutim, poslije rata obnovljena, a ostaci samostana su počišćeni kako bi na to mjesto došli banci nekadašnje peškarije. U istom ratu na isti način srušena je i zgrada na čijem je mjestu nastao današnji Medulićev trg. Trebamo li se bojati da će netko pronaći još neki elaborat iz 1999. godine? Može li, po istom modelu, ‘Konzervatorski odjel u Šibeniku u redovitom postupku’ izdati Posebne uvjete građenja za betonsku zgradu sa sedam stanova i poslovnim prostorima i na Meduliću?
