Neovisni novinarski portal
3.4.2020.
EKOLOGIJA
Bitka za pernate pjevače i plivače: eto kućica za ptičice i pontona za labudove

Bitka za pernate pjevače i plivače:
eto kućica za ptičice i pontona za labudove

Željko Krnčević, Dino Karađole, Zoran Rupić i Ivan Piližota postavljaju prvu hranilicu (Foto Hrvoslav Pavić) (4)

– Ja sam Ivan Piližota, dugogodišnji član i ljubitelj ptica. Uzgajam ptice već četrdeset i pet godina. Ovu smo akciju napravili jer smo primjetili da zadnje vrijeme nemamo naših ptica. Nemamo frzelina, nemamo verduna… Nema onih ptica koje su dolazile kod nas, što su bile uz more. One su se povukle i nestale. Mahom su nestale. Ja živim u Njivicama i pošto imam vrt, prošlu godinu sam  zasijao suncokreta, baš radi grdelina. Bilo mi je teško. Samo jedna jedina ženka je došla sa mladim. Samo jedna. S jednim mladim. A normalnim uvjetima ona izleže pet jaja, a od tih pet četiri ptičice izađu. Zato smo mi ovu akciju napravili. Da ptice koje su tu hranimo zimi, a one koje ljeti dolaze iz unutrašnjosti, da ostanu kod nas…- emotivno je Ivan Piližota, član Udruge za zaštitu i uzgoj ptica Mihovil Šibenik, objasnio događaj koji se zbio danas u Mandalini, nedaleko od tamnošnjeg igrališta za mali nogomet.

A evo što se desilo: entuzijasti iz spomenute Udruge, zajedno s Turističkom zajednicom grada Šibenika, došli su na zamisao postaviti dvadeset kućica za ptice diljem Šibenika, i u njim ostavljati hranu za sve malobrojnije ptičice. Prva takva kućica danas je postavljena u Mandalini, a pticoljupci su tada u nju istresli poveću količinu ptičje hrane, tako da će se pernati pjevači ovih dana dobro ‘omastiti’.

Ptice umiru gladujući

– Ovo smo poduzeli jer se odavno pokazala potreba da se pticama u prirodi na neki način pomogne. I onda smo u razgovorima s našim prijateljima iz ornitološkog društva iz Sinja došli na ideju da mi učinimo isto što i oni, postavimo kućice. I onda smo sa Dinom Karađolom iz Turističke zajednice grada Šibenika krenuli u ovaj projekt. Evo pada kiša. Ali ptice su naučile na kišu pa im ne smeta. To je njima prirodna pojava s kojom žive od pamtivijeka. Inače u ovom zimskom periodu prije proljeća im je posebno potrebna hrana da prežive jer je zimi hrane malo. Zato smo im napravili jednu mišancu sjemenja, i to ćemo im dostavljati ovih dana dok opet ne počnu prirodni plodovi kako bi se sami mogli hraniti. Onda ćemo kućice spremiti i opet ih vratiti negdje u 12. mjesecu – kaže Željko Krnčević, član Udruge.
Željko Krnčević, Dino Karađole, Zoran Rupić i Ivan Piližota postavljaju prvu hranilicu (Foto Hrvoslav Pavić) (5)

Ljubitelji i zaštitnici ptičica kojih je sve manje i manje najviše zbog ljudske gluposti i pogubnog utjecaja na prirodni sklad: upotrebe pesticida i insekticida, narušavanja ekosustava intervencijama na staništima ptica i još zbog mnogo čega. Ptice jednostavno nemaju dovoljno hrane, kažu. Dakle ptice umiru gladujući, prije nego li pjevajući, kako sugerira naslov jedne knjige. No osim što su se latili izrade kućica i nabavke sjemenja, zaljubljenici u pernate životinjice naumili su se pobrinuti i za one njihove krupnije rođake, a koji su otprije par godina sve češći gosti duž obale, pa tako i u Šibeniku. Gdje će se postaviti tih dvadeset kućica i što se to planira s labudovima?

– Gospoda iz društva za zaštitu ptica pjevica će sami odrediti lokacije. Dvadesetak kućica će biti postavljeno. Mi smo se rado odazvali ovom projektu jer i mi propagiramo ekologiju i ljubav prema životinjama. Smatram da je ovo jedan dobra priča i da mladi ljudi trebaju to prihvatiti. No ovo je tek uvertira u jedan veći projekt koji ćemo zajedno s njima pokušati realizirati. Znači, kako mi već imamo nekih dvadesetak labudova po Šibeniku, a ljeti oni uglavnom odlaze na neka druga mjesta, želja nam je nešto učiniti da ih tu zadržimo. Ja sam vidio na jednom putovanju da ljudi naprave ponton sa hranilicom. Tako ćemo i mi postaviti jedan ponton sa hranilicom negdje na šibenskoj rivi. Tako bi zadržali labudove koji će postati jedna dodatna atrakcija za turiste. No to sad moramo uskladiti, budući da je potrebno privezište i sidrište, te zakonska i pravna podloga, pa je malo kompliciranije za izvedbu. Ali krenuti ćemo u taj projekt. Sredstva za ovaj projekt su dijelom iz udruge, a dijelom TZ-e. Mi smo nabavili materijale, a gospodin Zoran Rupić je kućice izradio bez naknade.  Kupili smo hranu. Sad to treba održavati i nekako motivirati ptice da dođu – kaže Dino Karađole, direktor TZ-e.

Kreštavih vrana sve više, pjevajućih ptića sve manje

Sada je najvažnije da građani, kada primjete hranilice, ne dobiju poriv uništiti ju ili štogod drugo. Iza ovoga projekta su sati i sati dobrovoljnog rada na dobrobit ptica, a onda i ljudi, tako se mole svi da čuvaju kućice koje su ili će biti postavljene u gradu. A tako i svojevrsnu ‘marinu’ za labudove, koja tek treba biti postavljena negdje uz šibensku rivu.

Grdelin lat. Carduelis carduelis

Grdelin lat. Carduelis carduelis

– Na kraju, ja bi predložio našim članovima da hranu ostavljamo pticama što dulje, do svibnja mjeseca. Samo da nam ptice ostanu tu, da se priviknu i da se počnu razmnožavati, tu kod nas. Evo još nešto: u zadnjih deset godina više nema grdelina na Jadriji. A prije dvadeset, trideset godina to je bila divota. To je bila divota: bilo je toliko ptica: nema vrste koje nije bilo. A mi smo uživali. I vi ste uživali. Mislim da je nestanak naših grdelina na Jadriji jednim dijelom vezan i uz vrane. Nije njemu veliki neprijatelj ni sokol ni jastreb. Vi ste svjedoci  da se na tisuće vrana pojavilo. A vrana je opasna za ptice pjevice. Ona obilazi gnijezda i pojede male ptiće. Isto pojede i jaja Tako jednom u čitavo ljeto možemo čuti i vidjeti da neki grdelin doluta i zapjeva. Zato bi zamolio naše sugrađane: ove kućice nisu skupe. To sad možemo kupiti i u ovim velikim dućanima. Onaj tko im vrt neka je stavi na stablo. Ioni koji su u zgradama neka ih stave na neko stablo u blizini.  Imat ćemo tu onda kućice, pa  ćemo imati ptice. I čut ćemo njihovu pjesmu… – zaključio je Ivan Piližota.

Premda formalno postoje tek nekoliko godina, iza  aktivnog članstva šibenske Udruge su desetljeća posvećenosti zaštiti i uzgoju ptičjih vrsta, te godine predanog rada na hobiju koji je u aktualnim vremenima zbog raznih razloga nepravedno zapostavljen, te se njime bavi znatno manji broj ljudi nego nekada. Lako se podsjetiti na neka predratna vremena kada je gotovo ‘svaka druga kuća’ imala po koju krletku ili volijeru iz kojih su ptičice susjedstvu uljepšavale jutra i dane svojim pjevom. I djevojčice i dječaci su nerijetko za prvog kućnog ljubimca poželjeli upravo kanarinca ili koju papigicu, no era računala, igraćih konzola i zaglupljujućeg TV-programa nedužnu djecu je odvukla daleko od ‘humanijeg’ načina provođenja slobodnog vremena, poput hobija-brige o kućnom ljubimcima, šetnjama u prirodi   i tome slično. Svjesni su toga i šibenski ljubitelji ptičica.

Policijska fotografija nakon talijanskog krivolova u Istri

Policijska fotografija nakon talijanskog krivolova u Istri

Talijanski krivolovci i domaći izdajnici

–  Osnovne zadaće ili moto našeg društva je popularizacija ornikulture i zaštite ptica, suvremeni i uzgoj ptica, te posebice zaštita ptica u prirodi. Posebna pozornost će se posvetiti popularizaciji uzgoja ptica kod djece i mladeži. Planiramo i organizirane posjete nacionalnim parkovima, ali i zaštitu ugroženih ptica u gradskim sredinama. Namjeravamo i povremeno čistiti lokve u našem okruženju, a koje su vrlo važne za opstanak ptica, te provoditi akcije hranjenja u prirodi – kako nam je nedavno pojasnio Boris Dorbić neke od smjernica Udruge.

Ako odnekud u Šibeniku čujete cvrkutanje i gugutanje, lako je moguće da je posrijedi pjev neke od 500-ak ptičica koje uzgajaju članovi Udruge. No dok oni uzgajaju, u istoj državi se događaju nemilo uništavanje, lovljenje i krijumčarenje ptica pjevica, najčešće od strane talijanskih krivolovaca potpmognutih ‘domaćim izdajnicima’. Ptičice se ubijaju jer su mahom uništili populaciju tih životinjica u svojim zemljama i strahuju zbog visokih kazni, a love ih za hranu (vrlo skupi specijalitet u talijanskim i francuskim restoranima) ili iz puke obijesti i zabave. Ubijanje ptica je kažnjivo i kod nas, no očito je da se uvozne ubojice toga previše ne plaše, shvaćajući kako se takvo što kod nas baš i ne kontrolira. O ovoj problematici govori i lani objavljen tekst na T-portalu autora: Nenada Jarića Dauenhauera naslovljen Stravični razmjeri pokolja ptica pjevica na Balkanu.

Umjesto otužnog zaključivanja, radije uzmimo daske i čekić u ruke i  prionimo izradi kućica. A evo i ideje kako bi ona mogla izgledati:

Željko Krnčević, Dino Karađole, Zoran Rupić i Ivan Piližota postavljaju prvu hranilicu (Foto Hrvoslav Pavić) (9)

 

 


VEZANE VIJESTI