Neovisni novinarski portal
19.9.2019.
KOMENTARI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna: Slavko Linić, ministar financija: Glavu dam, Šegona ne dam!

Portret tjedna:
Slavko Linić, ministar financija:
Glavu dam, Šegona ne dam!

portret_tjedna_linic_post_2

Vladin „buldožer“, Grobničanin Slavko Linić (65), strogi i uporni „čuvar državne kase“, iako za mnoge haračlija par excellence koji je i zadnji sloj kože oderao s naroda multipliciranim porezima ne bi li zakrpao hrvatsku “barku što pušta na sve strane…“, ustrajnošću i britkom iskrenošću stekao je simpatije dobrog dijela puka i postao jedan od najpopularnijih ministara u Milanovićevoj Vladi iako provodi najnepopularnije mjere. Ljudi su mu vjerovali jer se nije krio iza populističkih fraza, govorio je otvoreno što ih čeka i koliko će biti bolno. Jesu li to tempi passati, s obzirom da je ministar financija odlučio „staviti glavu na panj“ radi suspektnog pomoćnika i poduzetnika Branka Šegona? A taj bi ga mogao stajati kredibiliteta i funkcije. Pače, i ozbiljno zaljuljati cijelu Vladu!

U Račanovo doba Vrhovnik, u Milanovićevo – Šegon

Branko Šegon nije prvi „prijatelj“ za kojega je Slavko Linić spremno doveo u pitanje vlastiti profesionalni i politički integritet. Učinio je to svojedobno i žučljivim zagovaranjem spašavanja Diokija od stečaja, donedavne tvrtke Riječanina Roberta Ježića. A u mandatu Račanove vlade, kao potpredsjednik zadužen za gospodarstvo, državnim jamstvima od 51 milijun eura „blagoslovio“ je riječko brodogradilište Viktor Lenac, u vlasništvu svoga kuma Damira Vrhovnika. Taj je „projekt“ završio potpunim krahom, a na Račanovoj vladi ostavio trajnu stigmu neprincipijelnog prijateljskog pogodovanja na štetu državnih interesa, što je na kraju rezultiralo i gubitkom izbora. Bilo je toga još, no, sva sreća na kratkom pamćenju naroda. Koji je, evidentno, pribjegao zaboravu ufajući se da bi Linić novu šansu mogao iskoristiti za svoju potpunu rehabilitaciju.  Ali, situacija je danas puno teža, pa bi i Šegon mogao Liniću biti previše…  Nije najgore što će, eventualno otići nedovršena posla i mandata, jer na tom „izlaznom putu“ ostat će i bez obraza. Obrana pomoćnika koji je kao dužnosnik priskrbio kredit za svoju privatnu tvrtku Facta Vera (31,4 milijuna kuna na rok od 17 godina,s počekom od 4 godine i prosječnom kamatom od 5,3 posto) od državne razvojne banke (HBOR-a) kojoj je na čelu NO upravo Linić, naprosto je ispod razine uobičajenih standarda demokratskih sustava vladanja. Ministar, međutim, svoga pomoćnika brani tezom o dokazanoj zakonitosti posla, i to je, kaže, za njega završena priča. O.k., pričekat će još i stav Povjerenstva za spriječavanje sukoba interesa i ako ono utvrdi da sukoba interesa u „slučaju Šegon“ nije bilo, diskreditirani pomoćnik ostaje! Samo, gdje je nestao moral, etički, profesionalni i politički kodeks?

Maras i Čavlović Smiljanec kontra Linića i Šegona

Branko Šegon, kako se tvrdi, najbogatiji državni dužnosnik, krajem 80-ih je bio načelnik za gospodarski i organizirani kriminalitet splitske policije. Od tada, navodno, datira i njegovo poznanstvo s Mladenom Bajićem, glavnim državnim odvjetnikom. Taj podatak stavlja se u kontekst navodnog zataškavanja kaznene prijave podnesene od Partnerstva za društveni razvoj zbog sumnji u prirodu bogatstva obitelji Šegon, a koja je, navodno, uredno čuvana na dnu „uskočkih“ ladica od 2010.g. Iz USKOK-a su takvu konstrukciju osporili tvrdnjom da su još u veljači 2010.g. prijavu proslijedili MUP-u, a u tri navrata, tijekom 2011., 2012. i 2013.g., slali požurnice zagrebačkoj policiji tražeći na uvid rezultate poreznog nadzora nad Šegonovim financijama, koji, kažu, do danas nije završen?!

Epizoda s Linićevim pomoćnikom puno je više od jednog spornog poduzetničkog kredita i možebitnog dužnosničkog sukoba interesa. Ispod površine buja unutarstranački sukob između moćnih ljudi SDP-a, koji su, spekulira se, i isprovocirali „slučaj Šegon“. Prije svih, „puca“ se na Gordana Marasa, ministra obrta i poduzetništva, koji je inicirao nadzor nad HBOR-ovim kreditima, prevalentno onima iz njegova resora. Spekulira se da je prava meta ovog nadzora bio Šegon, i posredno njegov „mentor“ Linić, ali s druge strane dolaze uvjeravanja kako je Maras zapravo ciljao isključivo Antona Kovačeva, HDZ-ovca koji već dva desetljeća upravlja HBOR-om. Pa je valjda držao kako je vrijeme da ode, a vjerojatno već i imao spremnu SDP-ovu akviziciju za tu sinekuru. Kako bilo, ljuljanje Linića Šegonom tumači se kao izravno, bespoštedno konfrontiranje Marasa i ravnateljice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec s ministrom financija i njegovim pomoćnikom. Maras je, kažu, doveo Čavlović Smiljanec u Poreznu upravu, a svojedobno je u medije iscurila informacija o tome kako je plaća ravnateljice mjesecima bila pod ovrhom zbog naplate starih dugova, što se dovodi u izravnu vezu s činjenicom da supruga Branka Šegona radi u Fini (!?) Otud vjerojatno snažan animozitet između ravnateljice Porezne uprave i pomoćnika ministra financija. No, ništa slabijeg intenziteta nije, kažu, ni onaj među ministrima Marasom i Linićem. Što potencijalno može dovesti do raskola u SDP-u. Još je opasnije što premijer u „slučaju Šegon“ nema decidirani stav. Ali opaskom da dužnosnički posao i privatni biznis ne bi mogli zajedno, daje do znanja koju je stranu zauzeo. Marasovu. To su te SDP-ove nove snage, tihe vode koje brege deru svojom ambicioznošću, koja kadšto, radi cilja, postaje vrlo agresivna. I Liniću odiozna. On predstavlja staru gardu. Koja ima sve slabije uporište u SDP-u. Želi li ga se, zapravo , Milanović riješiti?  Kao neke vrste remetilačkog faktora unutar dobno restrukturirane stranke? Ili kao najpopularnijeg vladinog ministra koji ga prečesto podsjeća koliko je sam nepopularan?

Pat-pozicija ministra financija ili Vlade?

Linić je, očito u pat poziciji. Ovaj 65-godišnji riječki kadar, član SDP-a od 1990., koji se profesionalno kalio u riječkoj Rafineriji, Viktoru Lencu, Kvarnertransu… najčešće kao financijski direktor, a politički na funkciji gradonačelnika Rijeke, gdje je proveo cijelo desetljeće, pa u tri zastupnička mandata, pa dva ministarska, među zadnjim je reprezentativcima SDP-a iz stare garde. Je li ovo njegov kraj? Ostane li Šegon, Linić gubi vjerodostojnost i  politički kredibilitet. Tvrdoglavo tjera inat. Koliko s Marasom, toliko i s Milanovićem. A tašta ćud premijera takva testiranja ne trpi. Bude li morao birati između Linića i Marasa, koga će Milanović izabrati? Što god učinio, nema dobitka! Odluči li se zahvaliti Liniću, bit će to novi udar na Vladu, jer ako se ona rješava onoga kojega su građani percipirali kao najdjelotvornijeg, kakvu poruku narodu šalje? Ima li Vlada alternativno rješenje, dostojnu zamjenu Liniću? Po svemu što su dosad pokazali, teško.

Dade li potporu Liniću, a Šegon ostaje, birači će to licemjerje oštro sancionirati. Konačnim otkazivanjem povjerenja neprincipijelnoj Vladi. Što je, dakle, činiti Liniću i Milanoviću? Otkazati Šegonu! Taj ionako ima posla preko glave. Kredit mu je odobren, projekti čekaju, netko to mora servisirati, a on gubi vrijeme na državne poslove …

 

 

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI