Neovisni novinarski portal
17.7.2019.
EKOLOGIJA / INTERVJUI
Anita Šupe: Za epidemije najgorih bolesti kriva je propaganda prehrambene i farmaceutske industrije

Anita Šupe:
Za epidemije najgorih bolesti kriva je propaganda prehrambene i farmaceutske industrije

Intervju sa šibenskom nutricionistkinjom, čije su knjige “Istine i laži o hrani” i “Prva hrvatska LCHF kuharica” postale hit.

Anita Šupe (Foto: Ante Filipović Grčić)

Da ste pročitali knjigu „Istine i laži o hrani“, a podaci o prodaji govore da dobar dio vas vjerojatno i jest, nemalo biste se iznenadili kad bi Anita Šupe pred vama ispraznila vrećicu šećera u macchiato. Nakon drvlja i kamenja koje je u svom bestselleru prosula po pasteriziranom mlijeku, a o šećeru da i ne govorimo, baš se takva scena odigrala na našem rezervnom položaju za intervjue, u dizajnerskom studiju 2FG. „Ne treba biti rob vlastitih uvjerenja, ako vam se pije kava s mlijekom, popijte je“, mirno nam je odgovorila šibenska nutricionistkinja.

„Istine i laži o hrani“ Anite Šupe, knjiga objavljena 2012. godine, bije boj protiv manipuliranja ljudskom prehranom koju „veliki igrači“ prakticiraju već desetljećima. Najkraće moguće: kolesterol ne dovodi do infarkta, a i nužna je komponenta zdravih tjelesnih stanica; zasićene masnoće ne treba izbjegavati jer su važne za vid, kožu, sluznice, kosti, normalan rad srca i psihičku ravnotežu; žitarice su zlo, dok jaja, meso, svinjska mast, maslac, sir i vrhnje – nisu, a mlijeko bi trebalo uzimati izravno iz krave. Dobro, možda kap, dvije pasteriziranog neće škoditi u kavi. To je samo mali opus savjeta, istraživanja i raskrinkavanja mitova kojima se u svojoj prvoj knjizi bavila Anita Šupe, koja je diplomu iz nutricionizma dobila u Švedskoj, na Geteborškom sveučilištu.

„Stalno sam pričala o hrani, jer me je pogađalo koliko su neke laži ukorijenjene i koliko su priče o hrani iskrivljene, a pritom masovno prihvaćene. Dosađivala sam prijateljicama s tezama poput ‘masnoća nije štetna’ i sličnima, pa su me nagovorile da počnem pisati blog. Nazvala sam ga ‘Istine i laži o hrani’, i na njemu sam savjetovala ljude da se hrane jednostavnim i tradicionalnim namirnicama, svim onima koje su demonizirane i bačene sa strane. Blog je postao čitan i popularan, a ljudi su se počeli javljati s fenomenalnim rezultatima, izliječenim bolestima, izgubljenim kilogramima… Tada se rodila ideja za knjigu“, priča Anita Šupe, koja se s obitelji nedavno preselila u Šibenik. Trenutačno je aktualna „Prva hrvatska LCHF kuharica“, knjiga recepata u kojoj Anita na praktičan način pokazuje kako se hraniti zdravo, tradicionalno i jeftino. Radi se o vjerojatno prvoj LCHF kuharici (low carb high fat – manje ugljikohidrata više masti) u regiji.

Kad ste počeli shvaćati da iza svih tih manipulacija vezanima uz hranu stoje prehrambena i farmaceutska industrija? Da nas oni prvi truju, a onda nas ovi drugi liječe…

Da, uvijek se javljaju takve teorije zavjere, u koje jedni fanatični vjeruju, a drugi ih isto tako fanatično odbacuju. Ja sam uvijek negdje između, nikad nisam bila sklona povjerovati glasinama, sve sam željela sama istražiti. Meni je dugo trebalo i da prihvatim tu novu teoriju o prehrani; kako sad, primjerice, odjednom žitarice nisu zdrave? Ali nakon puno proučavanja i razgovaranja sa stručnim ljudima, te nakon što sam osobno izmijenila prehranu i doživjela velike pozitivne promjene, tek tada sam prihvatila istinu.

Dakle, truju li nas ili ne?  

U tom mi je procesu postalo jasno da se radi o komercijalnim interesima koji stoje iza tih službenih prehrambenih smjernica. Dakle, to što se nama propagira kao „zdrava hrana“ od strane medija, farmaceutske industrije i medicinskog establišmenta, apsolutno se ne radi zato što je to za nas zdravo, nego donosi profit.

Mediji zbunjuju ljude

Jedna od vaših preokupacija je i reći istinu o ozloglašenom kolesterolu…

Kada je prije tridesetak godina iz Amerike krenula ta histerija protiv masnoća, odnosno kolesterola, tada je procvjetala i prehrambena i farmaceutska industrija. Sve je počelo s famoznim Ancelom Keysom, znanstvenikom koji je pod svaku cijenu želio dokazati uzrok srčanih bolesti. Njegovo istraživanje je pokazalo da što je u prehrani više masnoće, to ljudi više obolijevaju od srčanih bolesti. Vrlo brzo se saznalo da je izdvojio podatke iz sedam zemalja, a imao ih je iz 22 zemlje. Da je objavio sve, veza između masti i oboljenja bi se izgubila. Ali, bilo je prekasno, prehrambena i farmaceutska industrija su to prihvatile. Krenula je proizvodnja raznih light proizvoda; jaja, prirodne masti i meso su došli na crnu listu, a počela su se nuditi rafinirana biljna ulja, margarini, razne zamjene za meso, iz mliječnih proizvoda se počela vaditi masnoća, a dodavati škrob, šećer i razne umjetne arome. Istovremeno je farmaceutska industrija krenula s proizvodnjom statina, lijekova za smanjivanje kolesterola, na kojima se danas obrće stotine milijarda dolara godišnje.

Vjerujem da ste svjesni da je tu je lavinu sada teško zaustaviti?

Zakotrljala se i ljudi su počeli stradavati zbog pogrešne propagande. Počeli su smanjivati unos masti, prihvatili su tu novu industrijski rafiniranu hranu, uzimali su lijekove za smanjenje kolesterola i sad smo tu gdje jesmo – epidemija debljine, srčanih bolesti, rakova, alergija, autoimunih bolesti, kroničnih upala… To su rezultati te histerije oko kolesterola.

Budući da ste i vi jedan od autora koji idu kontra glavne struje, pokušavajući probuditi svijest kod ljudi, osjećate li da se situacija ipak mijenja?

Da, stanje se definitivno mijenja, i to posebno zadnjih desetak godina.

Po vašem tonu slutim da smo još daleko od masovne probuđenosti.

Jesmo, zato što ljudima nedostaje informacija. Nažalost, ovakve istinite činjenice o hrani nećete čuti na televiziji, tu i tamo izađe neki senzacionalistički naslov koji ljude još više zbuni. Recimo, naslov u Globusu ili Slobodnoj je bio: „Slanina i čvarci su zdravi“, i onda ispada da treba stalno jesti slaninu, špek i pršut. Ne radi se tome, nego o vraćanju prirodnoj, izvornoj prehrani i ostavljanju masnoća u hrani, jer ona je tu s razlogom.

Anita Šupe (Foto: Ante Filipović Grčić)

Osim što se prehrana koju zagovarate naziva LCHF, postoji i naziv „paleo“. Je li to ono kad u svojoj knjizi pišete da bi bilo najbolje kad bismo jeli sirove iznutrice?

Ne možemo se baš hraniti poput ljudi iz kamenog doba, to je jasno. Kad kažemo paleo prehrana, ne mislimo doslovno na koncept hrane iz paleolitika. Radi se, ustvari, o jednom globalnom pokretu koji ima za cilj vraćanje izvornoj prehrani naših predaka. Ne moramo ići daleko u prošlost, bit će dovoljno da se hranimo onako kako se to radilo prije pedeset ili sto godina. Prije razvoja prehrambene industrije, prije rafinirane i umjetne hrane, ljudi su jeli hranu koja im je na stol dolazila u izvornom obliku, sami su je pripremali, sušili, kuhali, sami su pravili zimnice, nisu odvajali masnoću s mesa…

A tu je onda i teorija da bi svatko trebao jesti onu hranu koja uspijeva u njegovu podneblju…

Da, a kod nas je to tipični mediteranski jelovnik – puno ribe, zelenja, bijelog luka… I naravno, suho meso, janjetina, svinjska mast za pripremu hrane…

Umjesto uvoznog bakalara kojeg smo za protekle blagdane pojeli na tone…

Tako je. Nama nije potrebno uvoziti ribu, nekakve dimljene losose iz norveških uzgajališta, kad imamo, primjerice, srdelu koja je najzdravija riba na svijetu. I najjeftinija.

Dobro, što biste primjerice vašim sugrađanima u Šibeniku preporučili za svakodnevni meni?

Dakle, kupovati zelenje i ribu, što više i što češće. Ponuda je bogata, a cijene pristupačne. Ponajprije ovdje mislim na plavu ribu, srdela je daleko na prvom mjestu po svemu. Nadalje, iznutrice su jako zdrave i jako jeftine.

Dakle, na užas mnogih, tripice su ipak zdrave?

I tripice i jetrice, kokošji želuci, bubrezi, mozak… Sve su to ljudi oduvijek jeli, to je hrana koja je nutritivno najpotrebnija. Hranu treba pripremati na svinjskoj masti, kao nekad. Tada su kuharice imale samo svinjsku mast i maslinovo ulje.

Zar maslinovo ulje, ta nedodirljiva dalmatinska svetinja, ne spada u omražena biljna ulja?

Spada, ali je velika razlika između maslinovog i svih ostalih ulja po njegovu sastavu. Maslinovo ulje obiluje mononezasićenim masnim kiselinama, koje nisu osjetljive na visoke temperature, za razliku od polinezasićenih kiselina, koje se nalaze u suncokretovom, kukuruznom i sojinom ulju, a koje oksidiraju na visokim temperaturama i, kako mi ovdje kažemo, užegnu se. To se s biljnim uljima događa već prilikom proizvodnje, puno prije nego što uopće dođu do tave. To se maslinovom ulju ne može dogoditi, ipak najzdravije je kad se koristi „na hladno“.

Pokret otpora

Vjerujem da je na šibenskoj, kao i na ostalim tržnicama, sve teže izbjeći GMO zelenje. Kako tome doskočiti?

To je ono na čemu mi potrošači moramo poraditi, jer nažalost ne možemo očekivati da će doći netko „odozgo“ i reći da je genetska modifikacija hrane i sjemenja loša, da izaziva bolesti. Tu vladaju oni isti komercijalni interesi. Mi smo oni koji se moraju probuditi, osvijestiti o čemu se tu zapravo radi i početi zahtijevati svoje osnovno pravo za zdravom hranom. Danas je taj organski, ekološki uzgoj sve popularniji i nije nimalo kompliciran. Nema potrebe upotrebljavati pesticide i umjetna gnojiva, niti uvoziti GMO sjemenje, ali, ponavljam, potrošači su ti koji moraju prisiliti proizvođače hrane da se okrenu zdravoj proizvodnji.

Sad već govorimo o borbi pojedinca protiv sustava, odnosno malih proizvođača protiv korporativnih divova, poput Monsanta.

Da, da, Monsanto već ima svoje sjedište u Hrvatskoj. Koliko su oni većprisutni na našem tržištu, to je teško znati…

A onda još i država zaigra nepošteno, pa se potpisujući zloglasni Codex Alimentarius, odrekne ekološke proizvodnje, prirodnih lijekova, vlastitih malih proizvođača organske hrane…

To je korporacijama u interesu, jer svako se genetski modificirano sjeme može patentirati, dok obično domaće sjeme – ne može. Taj Codex Alimentarius također podrazumijeva da se zabrane vitamini, dodaci prehrani, sva ta prirodna sredstva za liječenje… Ponavljam, sve ovisi hoćemo li mi to dozvoliti ili ne, hoćemo li i dalje biti ovce koje prihvaćaju sve što im se nametne, ili ćemo odlučiti da imamo pravo jesti što hoćemo i liječiti se čime hoćemo. U Hrvatskoj ima stotine tisuća hektara neobrađene zemlje, ima stotine tisuća nezaposlenih ljudi, zašto se to dvoje ne bi spojilo? Ne mora to biti mukotrpan, težački rad kao nekad, danas postoje jednostavne tehnike i metode, postoji permakultura… U Istri se formiraju GSR-ovi, grupe solidarne razmjene, gdje se nekoliko obitelji udruži u nabavljanju organski uzgojene hrane.

Dakle, pokret otpora!

Tako je! Puno se toga još mora promijeniti u našoj svijesti. Ljudima je danas bitno da im hrana bude što jeftinija, da im ostane dovoljno novca za iPhone ili za kredit za auto. Ali što im to vrijedi ako će im zdravlje propasti od te nenormalne, neprirodne hrane koju jedu. Sustav vrijednosti se mora promijeniti da bismo mi shvatili da hrana mora koštati, netko to za nas mora proizvesti.

Što vi kupujete?

Na tržnici kupujem domaće mlijeko, domaća jaja i sireve. Meso također pokušavam nabaviti domaće, sad sam naručila piliće iz okolice Zagreba s farme na kojoj koke šetaju po travi i kljucaju crviće. Znači, može se doći do prave hrane…

Ali se mora uložiti truda i vremena…

Da, ali ne treba prijeći u drugu krajnost i ako ne možemo jesti sve sto posto organsko, odustati od svega, biti očajni i frustrirani. Treba početi s malim koracima, prvo izbaciti iz prehrane ono što je najgore, a to su pekarski proizvodi od pšenice koja je definitivno nešto najlošije što jedemo. To je sve puno šećera i pšeničnog brašna koje je genetski modificirano i povezuje se s ogromnim brojem bolesti, a sve je to još i natopljeno u hidrogenizirano biljno ulje. Samo da to izbacimo iz prehrane i prestanemo olako davati djeci novac za krafne i kroasane, već smo napravili ogromnu stvar.

 

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI