Neovisni novinarski portal
22.11.2019.
POLITIKA
Z. Milanović o kemijskom oružju: Ozbiljne države ozbiljnim pitanjima pristupaju ozbiljno

Z. Milanović o kemijskom oružju:
Ozbiljne države ozbiljnim pitanjima pristupaju ozbiljno

Zoran Milanović u Divuljama

Najava mogućnosti da se po lijepoj našoj prevozi, pretovara ili tko zna što radi s kemijskim oružjem iz Sirije koju je pred hrvatskim studentima (i to turističkog usmjerenja) po prvi put javno iznio predsjednik Vlade RH Z. Milanović izazvala je određene reakcije u Hrvatskoj. Mnogi su se zakratko zgrozili na spomen takve zamisli, a uslijedile su i mlačne izjave nekih oporbenih političara. I to je bilo to. Šira hrvatska javnost je, čini se, manje-više ostala ravnodušna, za razliku građana u Albaniji koju se još uvijek smatra ‘zaostalom’.

No sljedeći primjer pokazuje da bi se neka druga država mogla početi smatrati ‘zaostalom’, makar kad se govori o općoj svijesti i zanimanju građanstva za neke bitne teme. Kako je portal Tris pisao prije nešto manje od mjesec dana, ista je ideja bila vezana i uz Albaniju, no uslijedila je žestoka reakcija građana: danima su trajale snažne demonstracije u Tirani i drugdje: transparenti, zviždaljke, prosvjedi… su trajali i trajali, pa je na kraju pod takvim pritiskom tamnošnji premijer Edi Rama morao popustiti i reći ‘ne’ SAD-u, koji se, kako se zna, smatra najvećim prijateljem i saveznikom albanskog naroda.

Tko je tu ‘zaostao’?

– Albanija turistička, a ne otrovna. Da, mi možemo reći: ne! Albanija je naša! Ne sarinu, da kisiku: dajte da dišemo! Zaustavite bombe! – uzvikivali su prosvjednici u ‘zemlji orlova’ nakon najave SAD-a i Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) u Den Haagu kako će 1300 tona sirijskog otrova ‘zbrinuti’ negdje u vrletima te lijepe i napaćene zemlje. Više o tome možete pročitati klikom ovdje. Neki su tada albansku odbijenicu shvatili kao opasnost da se takvo što ponudi Hrvatskoj, dok su drugi odmahivali rukom: nemoguće, pa mi smo u Hrvatskoj. No stvarnost je drukčija: Milanović je nedugo potom prozborio nešto o kemijskom oružju: spominjao  se nekakav prekrcaj negdje u Hrvatskoj i tome slično, no bez preciznijih informacija. Hrvatska javnost ni približno nije bila uzbuđena kao albanska, no to je tek tema za dulje sociološke rasprave.
Nadalje, ponešto se prozborilo kako će se oružje pretovarati kako bi se kasnije uništavalo negdje u Atlantiku, premda nitko nije objasnio zašto bi takvo što doputovalo u Hrvatsku kako bi se onda vraćalo istim smjerom natrag. Nije pojašnjano ni zašto Grčka, Španjolska, Italija ili neka druga zemlja nisu oduševljeno spremne sudjelovati u toj ‘neopasnoj operaciji’. Što je s upozorenjima nekih stručnjaka kako je plan oružje iskrcati hrvatskoj luci, a onda vlakovima prevesti negdje u BiH? No umjesto daljnjeg naklapanja, najbolje je pročitati što je uoči 113. sjednice Vlade RH o ovoj problematici rekao premijer Z. Milanović.

‘Pretovar određenih supstanci’

– To je operacija Organizacije i SAD-a. To nije Nato operacija. Nato s tim nema nikakve veze. Radi se o pretovaru određenih supstanci o čemu sam govorio zadnjih dana. I htio sam da to javnost zna, bez obzira na to kakvu konačnu odluku donesemo. Ne moramo donijeti nikakvu odluku. Ali, moramo prije toga odlučiti želimo li biti aktivni članovi međunarodne zajednice i uz minimalan rizik, ako i takav, to govorim s punom odgovornošću, preuzeti odgovornost za uništavanje jednog zla od kojeg je stradalo i u budućnosti bi moglo stradati puno nedužnih ljudi. A od nas se očekuje: očekuje, moli nas se, a ne traži, da damo doprinos. Zato nekima ide malo na živce što sam o tome razgovrao u javnosti – valjda su mislili da će se o tome odlučivati iza pet brava i zatvorenih vrata i zidova. Neće. Želimo da svi u Hrvatskoj kažu, oni koji o tome imaju šta reći, pa i eksperti za kemijsko oružje. Mi u Hrvatskoj imamo nekoliko ljudi koji su bili u Iraku i radili u Haagu u organizaciji, pa ćemo na kraju donijeti odluku. Ali ne zajednički – donijet će je Vlada – ustvrdio je Z. Milanović nakon što je netom prije rekao kako se o tome neće odlučivati iza zatvorenih vrata.
Nastavio je dalje objašnjavati kako se te supstance ‘ne drže u hladnjaku’, te je pojasnio da se takvim oružjem žele ubijati civili, žene i djeca. A iznio je svoje stajalište i o ekolozima i ekologiji.

Ozbiljni o ozbiljnome ozbiljno

–  Vlada ne želi pobjeći od odgovornosti. Ali ljudi moraju biti informirani. Dakle radi se o supstancama za proizvodnju kemijskog oružja koje nitko ne drži doma u hladnjaku. Nego se drži od nekoliko, dvije ili tri supstance od kojih onda nastane kemijsko oružke kada se njime, kao što vidimo, žele ubijati civile, žene i djeca. Možemo se na to oglušiti i dalje živjeti svoj zatvoreni život. Možemo napraviti dobru stvar. Kako odlučimo na kraju. Ali na kraju će Vlada morati donijeti odluku. Ne mogu je donijeti ni civilne udruge, ni ekolozi, a ekologiju doživljavamo kao globalni pokret, ne kao nacionalni. ne kao lokalni pokret, pokret svog dvorišta. Dakle u ovom slučaju radi se o uništavanju jednog globalnog zla gdje Hrvatska ne igra važnu ulogu, ali može igrati određenu ulogu. A ne mora igrati nikakvu. To su stvari koje moramo u sebi osvijestiti – nastavio je predsjednik Vlade RH.
I na koncu, kao zaključak je Z. Milanović progovorio ponešto i o ‘ozbiljnim državama’.
– Ozbiljne države, i turističke države koje su ozbiljne države ozbiljnim pitanjima pristupaju ozbiljno. Pa ih se onda gleda na takav način. Dakle na reputaciju države utječe itekako njezina ozbiljnost i organiziranost. A ne samo guranje glave u pijesak. Ali možemo i tako. Hvala. Idemo na dnevni red – okončao je svoje izlaganje o kemijskom oružju Z. Milanović.
Teško da se nakon ovakvih ozbiljnih premijerovih riječi može sročiti bilo kakav iole ozbiljniji zaključak.


VEZANE VIJESTI