Neovisni novinarski portal
20.10.2020.
GOSPODARSTVO
Slijedi nam Novi put! O čemu je riječ?

Slijedi nam Novi put! O čemu je riječ?

Ni socijalizam ni kapitalizam već – Novi put – od kapitalizma do postkapitalizma

Kljaić

Dugogodišnjim istraživanjem uvaženi ekonomist dr. sc. Ante Kljaić došao je do zaključka kako nakon socijalizma i kapitalizma trebamo „novi put“ kojeg on vidi u sustavu dioničarstva. Dioničarstvo će, vjeruje, nesumljivo postojati u postkapitalizmu i tako kroz jedinstvo kapitala i rada  u direktnu vezu dovesti znanje i sposobnosti. Jedinstvom kapitala i rada čovjekovo će znanje i sposobnosti postati isključivi kriteriji i mjerila raspodjele postojećeg i proizvedenog bogatstva, a time i temeljni čimbenici stvaranja materijalnih i ostalih uvjeta života i rada. To će biti „novo doba“ – postkapitalističko doba u kojem će materijalni oblici kapitala biti sredstva, a ne ciljevi, smatra Kljajić koji je o Novom putu napisao knjigu istovjetnog naziva.

Kljaić je kroz svoja istraživanja dokazao postojanje ubrzanog procesa disperzije vlasništva nad kapitalom koji se, kako ističe, već manifestira u sve većem udjelu dioničkog kapitala, u povećanju broja dioničkih društava, povećanju broja dioničara zaposlenika i, uopće broja dioničkih društava.

Disperzija kapitala na sve veći broj vlasnika, po autoru vrlo zapažene knjige, predstavlja proces koji se znatno ubrzao u posljednjem desetljeću. U tom je razdoblju,naime došlo do povećanog broja vlasnika dioničkog kapitala koji kupuju dionice vlastitim sredstvima što znači da ulažu svoje znanje i sposobnosti koji tako postaju mjerilo raspodjele. Autor knjige smatra da će ovakva vizija budućnosti dioničarstva neminovno profunkcionirati u doglednoj budućnosti. Predviđa čak kako će postojati dva modela  dioničke organizacije i to „model zajedničkog zaposleničkog dioničarstva“ i „model samostalnog zaposleničkog dioničarstva“. Oba modela omogućuju prevladavanje „dominacije kapitala nad radom“, odnosno omogućuju da „znanje i sposobnost“ postanu temeljno mjerilo za raspodjelu proizvedenog bogarstva.

Da bi imovina postala kapital, navodi dr.sc. Ante Kljaić, ona nužno mora prijeći iz stanja mirovanja u proces kretanja, dakle u model „novac-roba-uvećani novac“. Upozorava kako je “svaki kapital imovina, ali svaka imovina nije kapital“.

Kljaić podsjeća kako je proces transformacije kapitala u dionički kapital započeo krajem 16.st., ali je tek krajem 20. i početkom 21.stoljeća došlo do ubrzavanja razvoja dioničkog kapitala. Primjerice, u Njemačkoj, kao reprezentantu gospodarstva EU u 2005.g. u ukupnom cirkulirajućem kapitalu bilo je 68 posto dioničkog kapitala. U Japanu kao reprezentu istočnoazijskog gospodarstva u istoj je godini bilo 84 posto dioničkog kapitala. Istodobno, u gospodarstvu SAD-a u istoj je godini bilo 62 milijuna i 381 tisuća  krupnih i sitnih dioničara u dioničkim društvima, a u društvima s ograničenom odgovornošću bilo je 18 milijuna i 976 tisuća partnera.

Poljoprivredne farme i rančevi imali su oko 812 tisuća dioničara i partnera i još oko 82 tisuće i 700 malih dioničara zaposlenika u gospodarstvu. To činu ukupno 164 tisuće i 869 krupnih i sitnih dioničara. Istodobno, u gospodarstvu SAD-a bilo je 21 milijun obrta i samostalnih poduzeća-solo businessa. Dakle, u američkom gospodarstvu bilo je ukupno 186 milijuna i 337 tisuća vlasnika dioničkog i udjelnog kapitala. Ove impozantne brojke pokazuju da je cirkulirajući kapital tamo bio disperziran na 62,9 posto od ukupnog broja stanovnika.

Dakle, u američkom gospodarstvu dominantan oblik vlasništva više nije klasični oblik kapitala, već dionički kapital i zaposlenički kapital s udjelom od preko 83 posto u ukupnom kapitalu,navodi uvaženi ekonomist Kljaić.

Takav proces transformacije imovine i kapitala u dionički kapital odvija se i u gospodarstvu Njemačke i Japana tvoreći tako model dioničke ekonomije. Time se „klasični“ model „krutog“ kapitalizma transformirao u dioničku ekonomiju koja ide u pravcu pojave nove društvene i ekonomske epohe postkapitalizma. To je, zapravo „novi put od kapitalizma do postkapitalizma“.

Dakle, to neće biti „treći put“, onaj između kapitalizma i socijalizma, već „novi put“ koji će posljedično dovesti do nove filozofije, ekonomije i politike.

Zajedničko zaposleničko dioničarstvo podrazumjeva uspostavu zajedničkih društava u kojima će vlasnici kapitala ulagati svoj kapital i udruživati ga s radom zaposlenika. Višak vrijednosti, odnosno profit dijelit će se na dividende i zadržanu dobit, naravno proporcijalno uloženom. U takvim se odnosima upostavlja jednakost kapitala i rada u kojima zaposlenici ostvaruju „udjelni kapital od rada“, a vlasnici uvećavaju svoj kapital.

U modelima samostalnog zaposleničkog dioničarstva zaposlenici se udružuju, osnivaju samostalno zaposleničko dioničko društvo. Društvo podiže zajmove za sredstva rada, predmete rada i drugo. U ovaj bi se postupak trebala uključiti i država na kojoj je i obveza  uređenja zakonodavstva, osiguranja početnog kapitala i poticanje osnivanja i razvoja ovakvih modela. Takva bi društva iz svog poslovanja vraćala kredite, a iz nove vrijednosti podmirivala plaće, dividende i zadržanu dobit, proporcijalno plaćama svakog pojedinca.  Tako raspoređena zadržana dobit i otplaćeni dio kredita čini Udjelni kapital od rada.

Svaki rad mora nužno biti postavljen u poziciju da ostvaruje udjelni kapital od rada.

Filozofija zgrtanja bogatstva i profita povećala je razlike u razvijenosti. Još se uvijek vode ratovi, prisutna je i glad, siromaštvo…Svijet i svjetsko stanovništvo još nije u mogućnosti zaposliti sve one koji su sposobni za rad, a aktualni ekološki problemi Zemlju vode u propast. S druge strane, suvremena tehnologija, znanost, obrazovanje i kulturni razvoj nisu dostupni svima. Stoga je, smatra naš sugovornik, nužna vizija „novog društvenog morala i etike“.

Zato je nužno postaviti novu viziju budućeg održivog razvoja i slobode čovječanstva i međuljudskih odnosa utemeljenih na jednakosti rada i kapitala. Smatra kako će se samo na taj način ukinuti dominacija kapitala nad radom. Tek se tada može očekivati da će kapital služiti ljudima, a ne ljudi kapitalu. Udjelni kapital rada u postkapitalističkoj epohi postat će privatno vlasništvo iskazano u dioničkim udjelima. Time će se konačno dokinuti dominacija kapitala nad radom  i najamni oblik rada, te uspostaviti sloboda čovjeka, rada i kapitala.

Zadatak nove vizije-filozofije, nove ekonomije i politike, kulture i novog društvenog morala i etike, posebno u najrazvijenijim zemljama svijeta, jest da sadašnju civilizaciju povede na Novi put od kapitalizma do postkapitalizma. To je put od nužnosti rada do slobode rada i čovjeka. To je vizija budućnosti,na kraju će Kljaić.

 

 


VEZANE VIJESTI