Neovisni novinarski portal
29.10.2020.
GOSPODARSTVO
Prosvjednici Vladi poklonili: čizmu, šibu i “otkaz”!

Prosvjednici Vladi poklonili:
čizmu, šibu i “otkaz”!

Ogorčeni postupcima resornog ministra Miranda Mrsića i Vlade u cjelini, u četvrtak prijepodne na Markovu trgu okupilo  se tristotinjak sindikalista i njihova članstva na prosvjednom skupu sa kojeg su vladajućima poručili da „neće biti njihovo roblje“.

Noseći u rukama transparente sa parolama „Bolje grob nego rob“ „Odlazite”!, porukama da se trebaju bojati naroda, a ne njih, sindikalisti su zatražili prihvaćanje njihovih zakona koji se odnose na radno zakonodavstvo ili odstupanje sa sadašnjih pozicija.  Pozvali su sve nezadovoljne, zaposlene, nezaposlene, umirovljenike, mlade i ostale da im se pridruže u borbi za radnička prava pod parolom „STOP nasilju nad radnim zakonodavstvom“. Sa prosvjednog skupa Vladi su poklonili čizmu i u njoj šibu i papir s natpisom“Otkaz“.

Okupljenima se obratio  sindikalist Mladen Novosel ističući da je ovo najgora Vlada do danas koja je zemlju uspjela zavaditi i na nacionalnoj i ideološkoj osnovi misleći da tako može vladati. Ili ćete prihvatiti naše zahtjeve ili dolazite, poručio je vladajućima.

Prosvjednicima koji su se okupili na trgu za vrijeme održavanja sjednice Vlade obratio se i Dragutin Lesar nazivajući paket Mrsićevih zakona „antiradničkim“, te najavio akciju u 20 gradova kako bi zainteresirane bliže upoznao s radnim zakonodavstvom.

Udruživanje pet sindikata ogorčenih potezima resornog ministra Miranda Mrsića vezano uz donošenje triju zakona koji reguliraju oblast radničkih prava, potez je u kojem Vlada mora prepoznati svoju dosadašnju nesnalažljivost iskazanu u reguliranju tako važnog prava kao što je ono radničko. Dugo i mučno nadmudrivanje, muljanje, predlaganje pa povlačenje prijedloga Zakona o radu, stvorilo je mučnu atmosferu kojoj su dodatno kumovale odredbe još dvaju zakona- Zakona o povremenim poslovima i Zakona o mirovinskom osiguranju. Duži radni tjedan (do 56 sati), rad na određeno radno vrijeme, lakše otpuštanje radnika, zapošljavanje na nekoliko sati i duži radni vijek, i laiku su potezi koji govore o smanjenju randičkih prava na što od početka pregovaračkog procesa upozoravaju sindikalisti. Davno i krvavo izboren osmosatni radni dan danas se olako želi produžiti, a u mirovinu bi nas slali tek sa 67 godina.

Ministar rada i mirovinskog osiguranja Mirando Mrsić nastoji balansirati između sindikata s jedne i poslodavaca s druge strane, a odnedavno i EU na koju se pozvao obrazlažući kako im mora poslati prijedlog Zakona na doradu. Nezadovoljni su i poslodavci, barem tako javno ističu iako je činjenica da im novi prijedlog zakonskih odredbi „ide na ruku“ gotovo u svim segmentima. Povlačenje zakonskog prijedloga  sa dnevnog reda zasjedanja Vlade, očito je bio tek manevarski potez kojim se sindikatima nastojao izbiti „adut iz rukava“ za najavljeno prosvjedno okupljanje na što ovi nisu nasjeli.

Zašto prosvjeduju sindikati?

Ne prosvjeduju sindikati samo zbog radnog zakonodvastva već i gospodarske slike zemlje uopće. Nema ni dva dana da je na Saboru većina prihvatila prijedlog proračuna za iduću godinu ne prihvaćajući niti jedan od ukupno četrdesetak amandama koje su predlagali oporbeni zastupnici ali i oni iz vladajuće koalicije. Planiranje 130 milijardi kuna rashoda, 113 milijardi prihoda iz čega proizlazi deficit „težak“ čak 17milijardi kuna koliko u svojim prračunima nije predvidjela niti jedna zemlja članica Europske unije, dodatno je posuo „sol na ranu“ zvanu egzistencija danas i sutra.

BDP konstantno pada i danas je veći nego prije dvije godine kad je vladajuća Kukuriku koalicija preuzela vlast. Osim deficita narastao je i javni dug, a novih radnih mjesta i dalje nema na vidiku kao ni investicija za koje se još do jučer govorilo „samo što nisu krenule“. Danas ih više nitko i ne spominje. Ulazimo u tzv. Proceduru prekomjernog deficita i samo je neizvjesno hoćemo li zbog toga zatražiti pomoć Europske komisije ili MMF-a. Broj nezaposlenih vrtoglavo raste i opasno se približava crnoj brojci od 400 tisuća nesretnika. U zemlji je tek 1,3 milijuna zaposlenih koji ne mogu „pokriti“ potrebe preostalih 3 milijuna stanovnika.

Gospodarsko-socijalna slika zrcali se na ukupnost stanja u zemlji

Gospodarsko-socijalna slika zrcali se na ukupnost stanja u državi koja je danas polarizirana  čemu je svojim nespretnostima doprinjela i sama Vlada koja se, očito nije znala snaći u datim okolnostima. Vladina lutanja i nestabilnost cijelu su zemlju učinila nesigurnom. Referendum o definiciji braka koji je za nama, referendum o ćirilici koji se nameće danas, lex Perković koji je uzeo nekoliko mjeseci pažnje, a da nitko osim premijera ni danas ne zna zašto se slučaj zakotrljao na način koji nam je serviran, samo su neka od događanja na kojima je Vlada pokazala svoju nevjerodostojnost, neodređenje i nesnalaženje.

Hrvatske demokratske zajednice kao glavne oporbene stranke, na očaj desnice, nigdje nema, a njezin čelnik Tomislav Karamarko ni u lošim potezima Vlade nije uspio izboriti poen za stranku i sebe. Žalosno!

 

 


VEZANE VIJESTI