Neovisni novinarski portal
23.7.2019.
PUTOPIS
Albino kao životni pečat!

Albino kao životni pečat!

U svijetu se na svakih 20 tisuća djece rađa jedan albino, a u Africi jedan na 5 tisuća

albino

Znanost do danas nije riješila enigmu rađanja velikog broja  albino djece u Tanzaniji, ali je činjenica da je u ovoj siromašnoj zemlji koja se velikim dijelom pruža uz Indijski ocean, pet puta veća mogućnost rađanja albino djeteta nego u drugim krajevima svijeta. Gledajući globalno, Afrika prednjači po brojnosti albino djece. Naime, u svijetu se na 20 tisuća djece rađa jedan albino, a u Africi jedan na 5000, od toga najviše u Tanzaniji, te u Keniji i Ugandi. Iako ne postoje pouzdani podaci računa se da u Tanzaniji danas živi između 170 i 200 tisuća „zero-zero“ djece, odnosno albinosa, dok ih je vlast službeno registrirala svega oko 7000. Jedno od njih je djevojčica vrtićkog uzrasta Imaculata koja je 2011.g. dospjela u sirotište svetog Ante u Songei. Volonterke iz Hrvatske na ovu su djevojčicu naišli popisujući djecu za kumstva i sažalile se nad njenom teškom sudbinom. Njezina je majka mentalno bolesna i nije se u stanju brinuti o svojoj djevojčici, a briga o bijelo-crnoj djevojčici sve je teže padala i njezinoj staroj i bolesnoj baki. Trošna koliba sagrađena od drveta pokrivena granama bambusa dobrano se ulegla pod teretom zuba vremena pa se za svake kiše koje su ovdje vrlo jake u monsunskim razdobljima, slijegala za koji centimetar.Vlaga je navukla boleščine pa je život male Imaculate postajao sve nepodnošljiviji. Radosno je prihvatila odlazak iz seoske sredine koja joj je u sjećanju ostala samo po siromaštvu i tegobnom životu. Danas joj je najteža kazna prijatnja da će je zbog nekog neposluha vratiti u rodno selo. „Ne, to se ne smije dogoditi!, odgovarala bi ova draga i pametna djevojčica spremna prihvatiti odgovornost za sve što čini. Iz njezine reakcije proizlazi veliki strah od života u primitivnoj sredini u kojoj joj je život svakodnevno bio ugrožen zbog činjenice da se rodila bijela, iako je crnkinja.

U Tanzaniji je i danas opasno roditi se kao „zero-zero“. Iako se zadnjih godinu stanje donekle smirilo, posljedice lova na albino djecu kojeg su organizirali razni vračevi, šamani i drugi, još se osjećaju. Samo u 2007.godini ubijeno je 53 albino djece, sljedeće godine još tridesetak… Velik je broj i silovanih albino djevojčica i žena jer se vjeruje da silovanja pomaže u liječenju od side.

Praznovjerje i predrasude tako ubiru svoj danak u krvi. Albino ljudi se ubijaju jer zaostali pojedinci vjeruju da „djeca duhovi“ ili „đavolja djeca“, kako ih pogrdno nazivaju, mogu pomoći u iscjeljenju, da neki njihovi dijelovi tijela donose sreću, ljubav ili blagostanje. Albinima se tako odsjecaju glave, udovi, genitalije, pije se i suši njihova krv…

Na njih se organiziraju prave hajke, sačekuše, a „plijen“na tržištu postiže sve veću cijenu, čak i preko 75 tisuća dolara.

Kako je tanzanijska policija uspjela pronaći 8 počinitelja gnusnih ubojstava i četvorici odrezala smrtnu kaznu, broj ubojstava se drastično smanjio, ali, na žalost, pojedinačnih slučajeva ubojstava i dalje ima.

U zaostalim sredinama jadna djeca ni ne izlaze iz kuća od straha za goli život, dok su ona hrabrija pod stalnom pratnjom roditelja, braće i sestara, rodbine. Da praznovjernim pojedincima ništa nije sveto svjedoči i više slučajeva oskrnavljenja grobova albino ljudi kako bi se domogli kostiju koje melju u prah za potrebe raznih rituala.

Zbog cijene koja se postiže za albino ljude, oni se danas u Tanzaniji sve više nazivaju „novac“.

albino

Tanzanija je okrutna zemlja za sve one koji su imali nesreću da se rode sa prirodnom nesposobnošću organizma da stvara pigment melanim. Njegov izostanak uzrokuje nedostatak enzima tirozinoze. Albinizam je, naime prirodna i nasljedna bolest, a zašto je tako česta u Tanzaniji još je nepoznato. Navodno je uzrokuje mineral koji se nalazi u ribama, međutim stručnjaci to još nisu dokazali. Potvrđeno je samo da se djeca bez pigmenta melanina češće rađaju među krvim srodnicima. Bilo kako bilo, ovaj rijetki prirodni i nasljedni genski poremećaj prokletstvo je u ovoj siromašnoj zemlji u kojoj postoji tek jedno sklonište za albino ljude i to na otoku Ukerewr na kojem je sigurnost i zaštitu pronašlo stotinjak osoba. Potrebe za skloništima su daleko veće, međutim o problemu albinizma, stigmatizaciji, odbačenosti, silovanju, ubojstima, ovdje se počelo glasnije govoriti tek od prije nekoliko godina od kada je osnovano Albino društvo Tanzanije i od kada je u Sabor izabrana prva albino zastupnica Al-Shaymaa Kwegvir. Prema izvješću Međunarodne federacije CK-a i Crvenog polumjeseca, preko 300 albino djece sakriveno je po školama u kojima se obrazuju djeca s posebnim poremećajima.

Djevojčica Imaculata imala je sreću što je na nju nabasala hrvatska volonterka Nevena i dovela je u sirotište u Songeu gdje svakodnevicu dijeli sa još tridesetoro crne djece koja su je prihvatila kao sebi ravnu i ravnopravnu. I Imaculata ima za to zasluga jer se svojom pronicljivošću, inteligencijom i susretljivošću, usmjela nametnuti i danas  njezina riječ i prijedlog imaju posebnu težinu među djecom. Poslušna je osim kada treba obuti „jebo-jebo“ (japanke) jer obožava hodati bosa što za hladnih jutara i večeri nije dobro za njezino krhko zdravlje. Bijelo-ružičasta boja kože posebno je osjetljiva na jako sunce što ljetno razdoblje čini posebno nepodnošljivim i primorava je da, koliko je to god moguće, boravi u zatvorenom prostoru ili se kremama štiti od opasnih sunčevih zraka. Imaculata si, zahvaljujući hrvatskim donatorima, može priuštiti zaštitne kreme sa visokim faktorom, međutim druga djeca o tomu ne mogu ni sanjati. Njezina bijela kosa iznimno je tanka što je, inače u Tanzaniji pouzdan znak da s organizmom nešto nije u redu. Zjenice oka su joj ružičaste i najčešće ih ne može širom otvoriti već škilji.

Svjesna je da je drugačija od ostale djece, ali i da se zahvaljujući hrvatima našla u lokalnoj sredini u kojoj je nitko ne progoni niti stigmatizira jer je drugačija po boji kože. Ovako tolerantnih  mikrolokacija u cijeloj Tanzaniji je vrlo malo pa Imaculata s pravom može reći da joj se sreća osmjehnula, a u rodno selo ne želi „ni pod razno“. Ni za školske praznike ne želi otići kod rodbine, u selo za koje je vežu samo ružne uspomene. Radije ostaje u sirotištu koje je postalo njezin pravi dom.

albino

Draga i umiljata kakve jeste, Imaculata na brzinu osvaja srca hrvatskih volontera kojima prirasta srcu. Zahvalna je za svaku pohvalu, pipi“ ili lijepu riječ, a uzvraća na najljepši mogući način. Na uho će vam šapnuti :„Nakupenda“ pa pobjeći koliko je noge nose put spavaonice. Ne možete, a ne raznježiti se i biti zahvalni  jer vam je upravo stidljivo, na swahilliju rekla da vas voli.


VEZANE VIJESTI