Neovisni novinarski portal
22.10.2020.
KULTURA
Siniša Popović – “Moj motiv nikada nije nagrada, već uloga, ali je nagrada uvijek dobrodošla!”

Siniša Popović – “Moj motiv nikada nije nagrada, već uloga, ali je nagrada uvijek dobrodošla!”

Siniša Popović nagrađen je na 21. Nagradi hrvatskog glumišta za ulogu don Zane u izvrsnoj predstavi Glorija. Njegovu interpretaciju struka je proglasila najboljom muškom ulogom. Nagradu dijeli, kako je izjavio prilikom primanja tog visokog priznanja, sa kolegama iz Šibenika u čijem je HNK-u predstava i realizirana pod redateljskom palicom Zorana Mužića koji je i sam bio nominiran za najboljeg redatelja, ali mu je nagrada izmaknula. Podsjetimo, za nagrade najboljih mladih glumaca do 28 godina, bili su nominirani Franka Klarić i Jakov Bilić, ali su im nagrade izmaknule.

Glorija zajednicka

Marinkovićeva „Glorija“ u režiji Zorana Mužića ovogodišnji je kazališni hit čije je dosege prepoznalo i Hrvatsko društvo dramskih umjetnika nominirajući njezine glumačke i redateljske aktere za prestižne nagrade.

– Moj motiv rada nikada nije bila nagrada, već isključivo uloga. Priznajem, međutim da je nagrada ili priznanje uvijek dobrodošlo. Četverostruka nominacija jedne predstave nesumljivo predstavlja veliki uspjeh za šibenski HNK, ali i grad Šibenik u cjelini. Ako sam svojim radom doprinio tom uspjehu, moje je zadovoljstvo tim beće, kaže nagrađeni glumac Popović.

Šibenska kazališna kuća može biti ponosna na nagradu koja je pripala glumcu Siniši Popoviću za vrsnu interpretaciju lika don Zane u hit predstavi Glorija.

Iz HNK Šibenik podsjećaju kako je 2010.g. istom nagradom nagrađen glumac Joško Ševo za ulogu Mate Arpuna u Škrtičini, a 2010.g. sa čak četiri nominacije bila je nagrađena još jedna predstava domaćeg predznaka-Fantazija.

22.11.2013.g.

Nominacije su same po sebi veliki uspjeh, a ako se koja od nominacija u nedjelju pretvori u nagradu, bit će to uspjeh nad uspjesima, a ako nagrade izostanu, nominiranima ostaje vutjeha da je i sama nominacija i svrstanje uz bok najboljima u branši, veliki uspjeh.

Glorija je premijerno izvedena na šibenskim kazališnim daskama, a uspjeh je polučila na svim pozornicama gdje se dosad izvodila. Čak četiri nominacije predstavi su, nema sumnje, novi „vjetar u leđa“ koji bi joj trebao osigurati još svjetliju budućnost, a njezinim akterima nove projekte.

Zoran MuzicRedatelj „Glorije“ Zoran Mužić može zadovoljno trljati ruke jer osim što je i sam nominiran u kategoriji za najbolje redateljsko dramsko ostvarenje, za prestižne nagrade nominirano je i troje glumaca iz predstave. Siniša Popović nominiran je za ulogu don Zane u kategoriji za najbolju mušku ulogu, a mlade snage iz Šibenika Franka Klarić i Jakov Blić u kategoriji izuzetnih ostvarenja mladih umjetnika do 28.godina. S obzirom da su glumci bili njegov izbor danas može s ponosom gledati na  njihov uspjeh, ali i na uspjeh predstave u cjelini. Upravo na tu činjenicu, točnije na uspjeh kojeg je postigla predstava upućuje i sam Mužić svjestan od kolikog je to značaja za Šibenik i njegovu kazališnu kuću, ali i šire, za hrvatsku kulturu uopće.

Šibensko kazalište s „Glorijom“ i nominacijama ulazi na „velika vrata“ u „kazališnu aristokraciju“. O Šibeniku, njegovom HNK i našem radu, sada se vode relevantni razgovori na najvišem nivou, a na HNK se gleda kao na vrhunsko kazalište. To je, priznajem, veliki uspjeh na koji Šibenik može biti ponosan. Osim uspjeha Glorije, šibenski HNK imao je u zadnjih godinu dana nekoliko izvrsnih produkcija i nastupa o kojima se govori s uvažavanjem. Ovo je, inače najuspješnija godina za HNK Šibenik, godina koja ga je obilježila i koja će se dugo pamtiti, ističe Mužić.

To što su se dvoje mladih glumaca, Franka Klarić i Jakov Bilić, odlučili vratiti u rodni kraj, priča je za sebe koja zaslužuje veliku pažnju i predstavlja njihov plemeniti čin, dodaje Mužić. Vratili su se iako su mogli u metropoli čekati priliku. Upravo njihov primjer, tj. povratak mladih kadrova u sredine iz kojih su krenuli na školovanje, predstavlja budućnost za sva kazališta s izuzetkom četiri najveća. Šibenik je, dakle bio „pionir“ u tom shvaćanju i prihvaćanju mladih snaga kojima je dao priliku, a oni su je zgrabili i dokazali se. Na tom putu je i Pula, i, kako sam već rekao, i druge će kazališne kuće trebati slijediti ove svjetle primjere. Šibenik je, ističem, u tome bio avangarda. Osim Franke i Jakova koji su iz ovog kraja i SinišaVolarić po ocu vuče korjene iz ovog kraja odakle sam, uostalom i ja. U svim predstavama koje sam radio u Šibeniku angažirao sam ne samo ovdašnje glumce već i gotovo svu ostalu snagu potrebnu za život jedne predstave. To je „forte“ šibenskog HNK, kaže redatelj Mužić kojemu ova nominacija nije prva. Podsjeća nas da je još 1989.g. nagrađen ondašnjom Prvomajskom nagradom koja je pandan aktualnoj Nagradi hrvatskog glumišta. Na upit je li očekivao nominaciju kaže: Očekivanja uvijek postoje kad je čovjek siguran da je napravio nešto dobro i kvalitetno i kad je zadovoljan postignutim.

Nominaciju, priznaje, nije očekivao glumac  Siniša Popović.

GlorijaMoj motiv rada nije nagrada, već uloga, ali, priznajem, nagrade i priznanja su uvijek dobrodošli. Četverostruka nominacija jedne predstave svakako predstavlja veliki uspjeh za šibensku kazališnu kuću, ali i za grad Šibenik u cjelini. Ako sam svojim radom doprinio tom uspjehu, moje je zadovoljstvo veliko.

Na upit razmišlja li o nedjeljnoj svečanosti u svjetlu moguće nagrade kaže kako mu nagrada nikako nije bila „nit vodilja“ jer su nagrade stvar prosudbenog poimanja i ukusa članova prosudbenog tijela. Oni su odgledali puno predstava, a kakav je njihihov konačni sud, saznat ćemo u nedjelju navečer. Bez obzira na konačni ishod, smatram da je velika stvar uopće biti nominiran. Meni je velika nagrada to što smo s predstavom odlično prošli gdje god smo nastupili. Naš nastup na Gavelinim večerima gledali su uglavnom kazališni djelatnici što znači da smo „pogodili“, a to što se o nama danas razgovara na vrlo visokim razinama, govori o uspjehu predstave, ponosno će Popović kojemu je ovo prva nominacija i prva uloga u predstavi koja je u produkciji šibenskog HNK.

Jakov Bilić sjajni je mladi glumac koji se nakon završetka studija odlučio na povratak u Šibenik i njegovu kazališnu kuću u čijem je profesionalnom argažmanu već punu godinu dana, dok ga sa HNK veže suradnja duga 14 godina. Iza njega su vrlo zapažene uloge u „Škrtičini“, operi „Medij“ u kojoj je ostvario iznimnu ulogu gluhonijemog dječaka, zatim vrijedno ostvarenje u „Push up“ i druge. Hrvatsko društvo dramskih umjetnika prepoznalo je njegovu interpretaciju lika don Jere iz Glorije i nominiralo ga za iznimno ostvarenje mladog umjetnika.

Jakov Bilić

Nominacija je potvrda mog dosadašnjeg rada, potvrda da je ono što radim ja i cijela ekipa na zavidnoj razini koju je, eto prepoznalo naše Udruženje. Nema sumnje da je riječ o velikom uspjehu predstave koja je dobila čak četiri nominacije što ju je istaknulo na nacionalnoj razini. To što sam svrstan uz još dva mlada, vrlo talentirana glumca, predstavlja mi veliku čast, a što se tiče same nagrade, ako dođe, dođe, ako ne, i sama nominacija mi je kao nagrada, iskreno će ovaj mladi i nadareni glumac koji hvali Marinkovićev tekst, režiju predstave i kolege glumce, sve redom.

Lik don Jere kojeg glumim u Gloriji, po mnogima je, uz Krležinog Horvata, najjači muški lik u našoj literaturi. Dakle, stručnjaci ga svrstavaju uz bok Horvatu što svjedoči o snazi lika. Inače, ove je godine premijerno izvedeno pet Glorija, a struka je, eto, među njima prepoznala našu Gloriju i sama ta činjenica govori da je šibenska postava prepoznata po vrsnim ostvarenjima.

Na upit je li optimističan u nedjeljni ishod nagrađivanja kaže kako je to teško reći i bio bi najsretniji da je nominirana predstava u cjelini, ali se to nije dogodilo, već su došle četiri zasebne nominacije. Nagrade su uvijek lutrija, zaključuje Bilić. Od nominacije očekuje jedan drugačiji pogled na  mlade glumce, kazališnu kuću, ali i na njihov rad s djecom i mladima koji, po svemu, zaslužuje jaču podrušku. Kroz radionice koje vode Jakov Bilić, njegova kolegica Franka Klarić i Sergej Mioč, prolazi stotinjak polaznika. Vrijedno svake pažnje i respekta.

Kroz vrata šibenskog kazališta Jakov je prošao kao dječak sudjelujući u radu MDF-a, a slično je bilo i sa ostalim glumcima koji su kasnije ostvarili zavidne karijere, od Gorana Višnjića, Leona Lučeva, Dolores Lambaša, do Ivane Jelić po kojoj radionica nosi ime i drugih glumačkih imena.

Glorija

Mlada Franka Klarić dite je Šibenika kojemu se nakon završetka Akademije odlučila vratiti. Iza nje je čak sedam uloga u kojima je pokazala raskošni talent koji je u Gloriji prepoznat i nagrađen nominacijom za izuzetno ostvarenje mladog umjetnika. Ostvarila je zapažene uloge u Fantaziji, Škrtičini, Prosidbi, Piru malograđana, Gospođici Juliji i Buratinu. U Gloriji je maestralno odigrala ulogu sestre Magdalene. Riječ je o iznimno zahtjevnoj ulozi u kojoj je na sceni morala pokazati široku lepezu osjećaja od onih koje je Glorija imala kao mala, nevina djevojčica, do osjećaja rastrgane mlade, zaljubljene, nesretne i neshvaćene žene. Na sceni je morala ispoljiti osjećaje neprihvaćanja, nadanja, višestrukog razočarenja, tuge…

Uloga je vrlo zahtjevna, prava dramska. Valjalo mi je od samog početka liku dati dramski „look“. Taj lom koji se dogodio mladoj Magdaleni kada ona odlazi u cirkus, potom kada otkrije da je zaljubljena u don Jeru, trenutak kada od nevine djevojčice postaje zaljubljena, a potom i razočarana žena, kada osjeća bol, kada je razdire rascjepkanost, sve je to trebalo ispoljiti u malo vremena. Marinković je odličan pisac pa se njegov tekst, srećom, može promišljati i različito interpretirati. Mi smo se u našoj predstavi odlučili za melodramu i to se pokazalo odličnim odabirom.

Ekipa TRIS-a svim nominiranima želi puno uspjeha na nedjeljnoj smotri- Nagradi hrvatskog glumišta.


VEZANE VIJESTI