Neovisni novinarski portal
26.10.2020.
GOSPODARSTVO
Ulagači u vjetroelektrane: “Vlada nas je prevarila”!

Ulagači u vjetroelektrane:
“Vlada nas je prevarila”!

Da u Hrvatskoj „samo mijena stalna jeste“ svjedoči nedavno usvajanje Nacionalnog akcijskog plana za obnovljive izvore energije do 2020.g. do kada udio obnovljivih izvora energije treba iznositi visokih 20 posto.

Dosadašnja orijentacija na gradnju vjetroelektrana novim je planom, na „pola  puta“, zamijenjena  energijom iz bio- mase i bio-plina na što su burno reagirali iz Zajednice obnovljivih izvora energije. Njezin predsjednik Tonći Panza kaže kako je iz posve neshvatljivih razloga Vlada pobila sve ciljeve Strategije energetskog razvoja RH pa tako danas Hrvatska raspolaže sa dva kontradiktorna dokumenta što je još jedan u nizu hrvatskih nonsensa.

Iako za gradnjom vjetroturbina mnogi neće plakati, posebice neće oni u čijoj su se blizini trebale graditi metalne grdosije koje nesumljivo remete prirodnu ravnotežu i nagrđuju prirodni okoliš, Vlada je ovim potezom još jednom iskazala neprimjeran odnos prema investitorima kojima je ruka najprije pružena, da bi vrlo brzo bila povučena. Dosadašnju orijentaciju prema vjetru Vlada je, naime zamjenila bio-energijijom.

Naime, Vlada je u Nacionalnom akcijskom planu (NAP) konstatirala kako potrošnja energije u državi pada po stopi od 1,3 posto što je vrlo zabrinjavajuće. Samo tri visokorazvijene države EU-Njemačka, Francuska i Velika Britanija u svojim su akcijskim planovima predvidjele pad energetske potrošnje, dok zemlje koje su usporedive sa Hrvatskom, predviđaju rast potrošnje od 0,8 do 2,3 posto čime jasno ukazuju na očekivani gospodarski rast. Postavlja se pitanje kako Hrvatska namjerava uspostaviti gospodarski rast uz pad potrošnje energije, pita se Panza dodajući kako je favoriziranje nekih tehnologija suprotno tehničkim i tržišnim pretpostavkama. Smatra kako nije bilo nijednog razloga za ovakav drastični preokret jer nije riječ o suprostavljenim tehnologijama pa nije bilo ni razloga isključivati bilo koju energiju.

Istog je mišljenja i  Krešimir Štih iz sektora za industriju HGK. Prema njegovim riječima biomasa i bioplin i slične tehnologije nisu kontradiktorne energiji vjetra. Razlika je u kapacitetima. Projekti biomase i bioplina su manjih kapaciteta od svega nekoliko megavata dok vjetroelektrane sadrže nekoliko desetaka megavata po projektu. Naš cilj nije nadomjestiti jednu tehnologiju drugom, već poželjnim smatramo iskorištavanje svega što se može iskoristiti uz prihvatljive troškove energije.

Vlada je, međutim kroz NAP, u cijelosti isključila daljnji razvoj projekta vjetroelektrana. Do sada je poznato kojih će 400 MW vjetroelektrana biti u pogonu čime se ispunjava cilj NAP-a. Osim tog kapaciteta postoji, međutim još oko 700 MW projekata za koje su izdane lokacijske dozvole od kojih oko 120 MW posjeduje građevinsku dozvolu, a još dodatnih 500 MW nalazi se u visokom stupnju pripreme. Obustavljanje radova na spomenutim projektima prouzročit će velike gubitke kod nositelja projekata, a izgubit će i domaći proizvođači, smatra Panza.

Prema njegovim riječima, poticaj u cijeni energije iz obnovljivih izvora čine tek manji dio ukupne cijene. S druge strane, tehnologije biomase i bioplina iziskuju poticajna sredstva veća od onih koja se isplaćuju za neintegrirane sunčeve elektrane i znatno veća sredstva od poticaja koji se isplaćuju za energiju vjetra. Poticaji isplaćeni za energiju vjetra vrlo su niski tako da je cijena energije vjetra u Hrvatskoj vrlo blizu tzv. referentnoj cijeni.

Iz Zajednice obnovljivih izvora energije kažu kako imaju primjedbe i na račun izračuna cijene energije. Poznato je da se cijena kreće oko 0,17 kuna, aVlada je navela brojku od 1,33 kuna. Na poticaj otpada tek oko 0,17 kuna. Vlada je, očito podatke dobila na brzinu i bez ozbilje analize.

Novi projekti vjetroelektrana u potpunosti bi se sveli na referentnu cijenu ibili bi  bez poticaja čime bi Hrvatska bila energetski manje ovisna o uvozu. Ovaj se aspekt, međutim nije sagledavao. Iz Zajednice poručuju kako ne stoji opaska da vjetroobjekti nemaju značajnijih koristi za domaće gospodarstvu, te navode primjer vjetroelektrane koju je izgradio strani investitor, a koja je imala svega oko 1 milijun eura udjela po instaliranom megavatu. Domaći proizvođač u svom projektu doseže udjel od oko 90 posto ukupnog ulaganja ne računajući vlastiti razvoj.

Ignorirala se i važna činjenica koja se odnosi na ulaganja u razvoj projekata i tehnologije u vjetroelektrane. Tako će se preko deset godina rada i milijune uloženih kuna u razvoj učiniti ništavnim, a svi poduzetnici koji su krenuli u posao temeljem pozitivnih propisa RH, sada se osjećaju prevarenim.

Ni proizvodnja struje za vlastite potrebe integriranim sunčevim elektranama u novom akcijskom planu nije vrednovana na odgovarajući način. Sredinom 2012.g. usvojena je regulativa koja je potaknula poduzetnike na dodatno obrazovanje da bi se godinu dana nakon usvajanjem NAP-a  sve to obezvrijedilo jer na tržištu neće imati posla.

Vjetroelektrane, tehnološki gledano, donose energetske kapacitete u sustav, dok se bioelektrane i bioplinske elektrane ograničavaju na svega nekoliko megavata uz obvezno trošenje toplinske energije. Broj zaposlenih na vjetroelektranama i sunčevim elektranama je manji, međutim taj argument o broju zaposlenih nije naglašen kod malih integriranih sunčevih ečektrana. Sve to potvrđuje činjenicu da zatvaranje  vrata ulasku vjetroelektrana i sunčevih elektrana u sustav na način kako je to predviđeno NAP-om, nije bilo opravdano. Stoga izražavamo i svoju zabrinutost hoće li provedba Naacionalnog plana ispuniti obveze koje smo dužni ispuniti do 2020.g., na kraju će Panza.


VEZANE VIJESTI