Neovisni novinarski portal
2.7.2020.
GOSPODARSTVO
Novotny: Neprimjerno je pozivati MMF upomoć!

Novotny:
Neprimjerno je pozivati MMF upomoć!

Hrvatsku, nesumljivo,čekaju teška vremena barem će tako biti u naredne dvije-tri  godine tijekom kojih će se morati provesti bolni rezovi kako bi se proračun i dugovi sveli u prihvaljive okvire, tj.  deficit proračuna ispod 3 posto, a javni dug ispod 60 posto.

novotny

Pod strogom paskom Europske komisije, ministar hrvatskih financija i ostatak Vlade morat će rezati sve što se rezati dade kako bi se usporio daljnji pad financija i uspostavio kakav takav gospodarski rast i zaustavili drugi aktualni  negativni trendovi. U zadnjem javnom istupu Olli Rehn, povjerenik EU za ekonomske i monetarne poslove, Hrvatskoj je udijelio nekoliko pluseva (predvidio je za dogodine blagi gospodarski rast) i više minusa koji govore o nazadovanju, poglavito u sektoru nezaposlenosti, a prognoze govore da ćemo i u 2015.g. imati najveću stopu nezaposlenosti u EU od preko 16 posto. Kojim će mjerama pribjeći Europska komisija u okviru programa kojim se djeluje na zemlje članice koje ulaze u Proceduru prekomjernog deficita, znat će se tek za nekoliko mjeseci, a u prosincu će se sastati ministri financija svih zemalja i raspraviti o problematici problematičnih zemalja. Potom će se u travnju iduće godine od Hrvatske zatražiti plan proračuna za narednih 3-4 godine, a u svibnju će EK dati konkretne preporuke.

Hrvatska je, inače sedamnaesta zemlja EU koja ulazi u famoznu proceduru. Samo dvije zemlje-Švedska i Estonija, niisu prošle nazdor svojih financija. Zanimljiv je slučaj Grčke koja se nakon snažnih ekonomskih potresa uspjela stabilizirati, dok su Cipar i nama susjedna Slovenija u jako teškom položaju izazvanom problematičnim bankarskim sustavom.

Ministar financija Slavko Linić u razgovoru za Globus izjavio je kako ne odbacuje mogućnost angažiranja MMF, a konačnu odluku o tome će donijeti Vlada RH.

Zanimalo nas je što o angažiranju MMF-a u aktualnim (ne)prlikama kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.

Hrvatska je punopravna članica EU i ono što je, po meni, posve prirodno je da se  za pomoć obratimo zajednici kojoj pripadamo i njenim tijelima. Inače, uloga MMF je dvojaka. Ovaj Fond može savjetovati ali i donositi odgovarajući kreditni okvir za javne financije kao što je to slučaj sa Srbijom i BiH.  U novim hrvatskim okolnostima, ponavljam, Hrvatska je članica EU, smatram neprimjernim pozivati MMF u pomoć. To se, naprosto tako ne radi i sigurno će se loše odraziti po hrvatski rejting. Osim toga, to nam govori da Vlada RH nema unutarnje snage za reforme i sređivanje javnih financija.

U nekim zemljama pomoć MMF-a bila je dobrodošla. Primjerice, ovaj je Fond sudjelovao u saniranju javnih financija u Grčkoj, međutim naši problemi nisu toliko veliki kao oni u Grčkoj već je kod nas veći problem koncentriran u nemoći političkih elita u postizanju političkog koncenzusa za sređivanje postojećeg zabrinjavajućeg stanja.

Ne želim umanjivati ulogu MMF-a, ali smatram da je  sada „loptica“ na političkim elitama umjesto što se od MMF-a očekuje nametanje određenih reformi. Sada ulazimo u Proceduru prekomjernog deficita koja je, inače standardna i prošlo ju je već više zemalja članica EU. To znači da će  naša Vlada morati izraditi svoj program reformi o kojima će u konačnici odlučivati EK-a. Mora se znati da su Španjolska i Portugal na taj način izišle iz velikih problema u kojima su do tada bile, a problemi ovih država bili su znatno veći nego naši danas. Te su zemlje, dakle prošle ciklus reformi od svega jedne godine i danas su u puno boljoj situaciji. I tamo je bilo puno otpora reformama, ali se s reformama ipak išlo pa danas Španjolska i Portugal imaju ekonomiju koja je u uzlaznoj putanji. Naglašavam da se u tome uspjelo za vrlo kratko vrijeme od svega jedne godine.

Sve nas je iznenadio primjer Grčke koja se u najnovijim prognozama EK nije našla uz bok Cipra i Slovenije, dakle zemalja koje su dobile najlošije oscjene. Što se dogodilo s Grčkom?

Slučaj Grčke je nešto posve drugo jer je ova zemlja imala strašno velik javni dug koji je puno veći od hrvatskog. Grčka je bila u puno gorem položaju od bilo koje druge zemlje EU, međutim ovogodišnja dobra turistička sezona imala je dobar efekt koji je sve ohrabrio. Istina, u Grčkoj su i danas veliki otpori reformama, posebno oni koji dolaze od ultra lijevih snaga. Unatoč tomu, Grčka polako stabilizira svoju ekonomiju i financije, ali teško da grci mogu očekivati blagostanje kakvo su imali prije krize koja ih je dobrano uzdrmala.  Hrvatska ima sličan trend, međutim kod nas su problemi po dimenzijama drugačiji-manji.

Za Hrvatskom je, također jako dobra sezona, ako je vjerovati brojkama, statistici i izjavama ministra turizma. Kako to da dobar turistički rezultat nije imao većeg utjecaja na ukupnu hrvatsku ekonomiju, pitali smo Novotnya?

Naš turistički sektor drugačije je strukturiran od  onog u Grčkoj. Mi imamo malo hotelskih kapaciteta koji uz to nisu u najboljem stanju, a prevladavajući je sektor kućne radinosti i apartmana koji ne donose veliku potrošnju kao hotelski objekti. Dakle, ukupno gledajući, turistička potrošnja u Grčkoj je daleko veća nego u Hrvatskoj. Osim toga, Grčka je radikalno spustila cijene, uložila znatne svote novca u renoviranje objekata i podigla razinu kvaplitete usluge, a sve je to privuklo europske turiste i rezultat je tu. Slično je bilo i u Italiji. Danas ova zemlja ima značajno manje cijene u turizmu,  uložila je sredstva u obnovu kapaciteta i ima dobar turistički financijski rezultat.

Kad se u Hrvatskoj može očekivati oporavak i na osnovu kojih se elemenata on očekuje?

Hrvatska je ekonomija u slobodnom padu već šestu godinu zaredom. Vlada svojim potezima nije uspjela uspostaviti ravnotežu, ali će morati. Ulazak Hrvatske u EU rezultirao je pozitivnim učinkom, tzv. konvergacijom koja je pozitivno utjecala na potrošnju. Slijedi nam oporavak privrednih aktivnosti i investicija koji će biti jako slab, a donekle će se zaustaviti i daljni pad. Blagi rast gospodarstva kojeg su prognozirali iz Europske komisije neće značiti ništa za visoku stopu nezaposlenosti, a upravo je nezaposlenost naš glavni problem za čije rješavanje trebamo najmanje 3-postotni rast.

Banke su jako likvidne i samo je pitanje dana kada će ponovo početi kreditirati poduzetništvo. Dosta je poduzetnika na putu jačeg izvoza, škrto se javljaju i nove investicije u privatnom sektoru, ali to sve još ne može govoriti o oporavku od 0,7 ili 0,9 posto što može predstavljati i statističku pogrešku prije nego značajnije zapošljavanje i rast.

Koji je trenutno najveći hrvatski problem i u kojem se području rezovi trebaju najprije dogoditi?

Najproblematičniji je svakako javni sektor koji pritišće privatni. Rezultat je to činjenice da hrvatske političke elite nisu dovršile tranziciju, a Hrvatska je jedina zemlja u Europskoj uniji koja nije dovršila taj proces. S druge strane, reforme se ne događaju u državnom sektoru kojeg političke strukture dodatno jačaju.

Treba nam svježi kapital, a da bi do njega došli treba nam privatizacija. Na političkim elitama je da podastru tržišne reforme.

Zar je izlaz u privatizaciji poduzeća u državnom ili pretežito državnom vlasništvu? Krenulo se u privatizaciju Hrvatske poštanske banke, Croatia osiguranja, tzv. monetizaciju autocesta…Je li to rješenje za naše probleme?

Principijelno, privatizacija je nužna, međutim u ovom trenutku protivnik sam privatizacije koja je isprovocirana fiskalnim razlozima. Nama treba privatizacija koja će privući kapital, a na Vladi je da se odluči na privatizaciju kroz dokapitalizaciju, a ne na onu koja će samo popuniti državni proračun.

Deficit se mora riješiti reformama, a reforme su nužne u javnom sektoru. Taj se rez mora ppdnijeti.

U kojim su područjima rezovi najneophodniji i najhitniji?

Rezovi su ponajprije nužni u tri glavna segmenta. Prvi je sektor mirovinskog osiguranja koji se mora redefinirati, a najave rezanja mirovina koje se isplaćuju po posebnim uvjetima predstavlja dobar put. Drugi je sektor zdravstva koje zahtjeva reforme jer je riječ o preglomaznom sustavu, a na treće mjesto stavljam javnu upravu koja je predimenzinirana i hitno se mora smanjiti jer sve jače pritišće privatni sektor i tako ga guši.

Javni sektor ima veliku snagu u svom sindikalnom organiziranju. Očekujete li velike otpore?

Otpora reformskim mjerama bilo je u svim zemljama koje su ih poduzele pa će tako biti i kod nas. Srbija je, primjerice ovih dana srezala plaće u javnom sektoru za 30 posto kako bi spasila svoje financije. I druge zemlje su išle istim ili sličnim putem. Deficit se definitivno mora riješiti kroz reforme i taj se rez mora podnijeti. Još samo da političke elite svojim djelovanjem ne jačaju državni sektor, na kraju će Novotny.

 


VEZANE VIJESTI