Neovisni novinarski portal
26.10.2020.
POLITIKA
Intervju: Tonino Picula, hrvatski zastupnik u EU parlamentu: I danas nas u EU više prepoznaju po sportu i turizmu, nego po “ljepotama” naše administracije

Intervju:
Tonino Picula, hrvatski zastupnik u EU parlamentu:
I danas nas u EU više prepoznaju po sportu i turizmu, nego po “ljepotama” naše administracije

Tonino Picula, bivši SDP-ov ministar vanjskih poslova iz Račanove vlade, saborsku klupu zamijenio je europskom, parlamentarnom. Od početka mandata, svojim istupima u EU parlamentu plijeni pažnju i imponira otvorenošću i visokom razinom samosvijesti, inače tako netipičnom za “naše u svijetu” visoke politike.U intervjuu za Slobodnu Dalmaciju Picula govori o svojim dosadašnjim iskustvima u EU parlamentu, o hrvatskoj poziciji “ravnopravne članice”,nespremnosti Vlade za EU fondove,mogućoj izgradnji Pelješkog mosta “eu-novcem”, suradnji s hrvatskim kolegama iz drugih političkih opcija...

Zastupnik u europarlamentu Tonino Picula (6)

Poznato je da kao EU- parlamentarac imate na raspolaganju vlastiti ured. Koliko zaposlenih je u uredu, koje su njihove referencije, koliko vas ured stoji?

Uz ured u Briselu (i povremeno u Strasbourgu za vrijeme plenarnih zasjedanja), imam ured i u Zagrebu,a za to su predviđena sredstva u proračunu EU parlamenta. U Zagrebu sam zaposlio dvoje lokalnih asistenata – Ivana Matića, kao voditelja ureda i Andreu Orlić, diplomiranu novinarku s višegodišnjim iskustvom, kao asistenticu za medije. Ivana sam upoznao putem volonterskog programa za stažiranje u Hrvatskom saboru, gdje sam bio njegov mentor na godinu dana. Magistrirao je u inozemstvu i trenutno je polaznik doktorskog studija na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Putem volonterskog programa upoznao sam i suradnicu u Briselu, Anu Laća, koja je osim studiranja u inozemstvu već radila za Europsku komisiju prije ovog angažmana. U Briselu nam se od listopada pridružilo i dvoje stažista, Josip Barišić i Ela Naranđa, koje sam izabrao javnim natječajem za stažiranje.Želio sam studentima pružiti priliku da steknu iskustvo i upoznaju se s radom Europskog parlamenta na tri mjeseca. Osim njih, u sklopu studijskog programa u uredu volontira Nataša Vistrička koja već živi u Briselu. U siječnju nam se u uredu pridružuje nova grupa stažista, Aleksandar Gavrilović i Lucija Šikić, koji će s nama ostati do raspuštanja parlamenta u travnju.

Zašto Hrvatska kasni s pripremom projektne dokumentacije za EU fondove i može li nam se zbilja dogoditi da više u EU uplaćujemo nego od nje dobijemo?

To je malo vjerojatan scenarij. Hrvatska bi do kraja 2013. godine trebala povući 408 milijuna eura, a uplatiti 243, te se očekuje pozitivan saldo od 165 milijuna eura u korist Hrvatske. U tijeku je ključna faza u provedbi planirane isplate EU sredstava Hrvatskoj, a to je postupak reakreditacije u kojem se očekuje da će Hrvatska dobiti pozitivnu ocjenu Europske komisije te odobrenje za isplatu 150 milijuna eura predujma za hrvatske projekte koje će sufinancirati iz strukturnih fondova.Prema saznanjima iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, svi potrebni dokumenti su predani Komisiji i postupak reakreditacije je u tijeku, a isplata predujma se očekuje u studenom ili u prosincu ove godine. U nešto lošijem scenariju, isplata bi se dogodila u siječnju 2014. godine, no Hrvatska bi svakako trebala završiti godinu sa pozitivnom bilancom prema EU. Kao drugi stup obrane, EU štiti državu članicu tijekom prve dvije godine članstva na način da omogućuje kompenzacije kojima se pokriva razlika u slučaju da država postane neto uplatiteljica, a ta kompenzacija za Hrvatsku u 2013. godini iznosi do 75 milijuna eura.

Postoje li članice prvog i drugog reda u EU, kako Hrvatska kotira među njima, što nam se doista zamjera, da li nas se zbog čega i hvali?

Kada govorimo o percepciji Hrvatske kao najnovije članice, uvijek treba podsjetiti da je baš naša zemlja prva država koja se kandidirala za članstvo u EU u 21. stoljeću. Nijedna država nije prije toga aplicirala za članstvo u EU sa već uvedenom jedinstvenom valutom, uskoro naraslom na 27 članica, ali i sa ozbiljnom krizom u eurozoni i političkim nemirima u neposrednom susjedstvu. Hrvatska je izuzetna i po tome što je prva članica koja je ušla u EU nakon primjene Lisabonskog sporazuma. Hrvatska je i prva zemlja koja je, s dubokim ožiljcima jugoslavenskih ratova, uspijela u jednom značajnom dijelu nadvladati ratne i poslijeratne traume i postati dio EU. Danas kada je EU još uvijek raspeta između integracijskih i stagnacijskih procesa, treba učiniti sve da nas centrifugalne sile aktualnih strukturnih prilagodbi EU krizi, sada nakon ulaska, postupno ne zatvore u neku pasivniju, “drugu klasu” zemalja članica. Otvoreno govoreći, Hrvatsku se i danas u EU puno više prepoznaje po sportskim uspjesima, turizmu i prirodnim ljepotama nego po “ljepotama” neefikasnog administrativnog ili gospodarskog sustava. Naša unutarnjepolitička zbivanja, ipak, nemaju neki veći utjecaj na percepciju zemlje u EU. Čini mi se kako je manje-više zaključena predodžbena tranzicija od “jugoslavenske” preko “ratne” do “europske” Hrvatske.

Kako komentirate stav Nevena Mimice u slučaju “lex Perković” koji je bina fonu EK, a ne Vlade RH?

Povjereniku u Europskoj komisiji nije jednostavno nastupati u situaciji kada njegova zemlja ulazi u spor sa ustanovom čiji je član. Poznavajući kolegu Mimicu, siguran sam da je iza njegove relativne medijske suzdržanosti trajala ozbiljna politička aktivnost kako bi Hrvatska i Komisija čim prije otklonili razloge neslaganja.

Da ste na mjestu Nevena Matesa koji nije dobio podršku Europskog parlamenta za člana Europskog revizorskog suda, a Vijeće EU ga ipak imenovalo, da li biste povukli kandidaturu? Ili radije, kao i Mates,dozvolili da se nađete u situaciji suspenzije sredstava za vaš ured jer niste održali riječ?Kako komentirate Matesovu izjavu da je tako postupio jer mu je to preporučio hrvatski premijer?

Nema potrebe spekulirati, ali gospodin Mates nije smio doći u situaciju u kojoj se našao još tokom prvog saslušanja u Europskom parlamentu. Morao je biti bolje pripremljen ili naprosto znati kako parlamentarci doista žele konzumirati svoja prava znatno proširena stupanjem na snagu Lisabonskog sporazuma. Činjenica jest i da je, usprkos odjecima tog saslušanja i rezultatu glasanja, odlučio nastaviti svoju kandidaturu.Bio sam prisutan na nedavno ponovljenom saslušanju pred članovima Odbora za nadzor proračuna kada je gospodin Mates samo zaokružio nepovoljan dojam povlačeći se pred neraspoloženim zastupnicima raznoraznim alibi izjavama. Doista je šteta što je nesumnjiva kvalificiranost g. Matesa za posao suca Europskog revizorskog suda sada zasjenjena ozbiljnim otporom utjecajnog parlamentarnog odbora.

Koje je uže područje vašeg djelovanja u parlamentu, koje teme vas najviše okupiraju?

Kao član vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta – AFET-a – nastojim dokazati da je proširenje EU na Hrvatsku izuzetan doprinos rješavanju regionalnih tenzija jer ambijent na europskom jugoistoku nije jednostavan; počela je krajnje neizvjesna rekonstrukcija političkog sustava u BiH, traju složeni pregovori Prištine i Beograda, a tranzicijska pitanja u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i na Kosovu ostaju otvorena.Budući da s Hrvatskom EU dobiva i zahtjevno susjedstvo na Zapadnom Balkanu, naša zemlja svoju poziciju može optimizirati kao posrednik i zagovornik Europe koja još neko vrijeme neće postati Unija. Jer predviđanja govore da niti jedna zemlja na JIE vjerojatno neće biti spremna za članstvo prije kraja ove decenije. Vjerujem da hrvatski pregovarački know how stečen tijekom zahtijevnih pregovora može biti i odličan komunikacijski software. Sve to, uz moje dugogodišnje iskustvo na području medjunarodnih odnosa, utjecalo je da budem imenovan za potpredsjednika Odbora Europskog parlamenta za jugoistočnu Europu.

Kako surađujete s kolegama iz drugih stranaka, i je li primjer suradnje Dubravkom Šuicom oko Pelješkog mosta pravilo ili iznimka?

Više puta sam izjavio kako su hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu svoje političke razlike ponijeli sa sobom u Bruxelles i Strasbourg.Četiri političke grupe kojima pripadamo natječu se svojim specifičnim stajalištima i interesima. Ipak, postoje teme gdje je moguće i poželjno djelovati usklađeno zbog zajedničkih interesnih nazivnika bez obzira na stranačku iskaznicu. Osim suradnje u slučaju Pelješkog mosta,s gospodinom Stierom iz HDZ-a zatražio sam od povjerenika za proširenje Fulea da predstavi stajališta Komisije o budućim ustavnim promjenama u BiH. Postavili smo zajedničko zastupničko pitanje hoće li i kako Komisija u razgovorima sa čelnicima stranaka iz BiH utjecati na implementaciju presude u slučaju ‘Sejdić-Finci’ kao i otklanjanje anomalije u izbornom sustavu koja onemogućuje Hrvatima u BiH da izaberu legitimnijeg predstavnika u državno  Predsjedništvo. D.Blažević

Troškovi EU-parlamentarca

– Glede troškova ureda, svaki zastupnik na raspolaganju mjesečno ima budžet od maksimalno 21.000 € za troškove asistenata. Na plaće i doprinose u Hrvatskoj trošim gotovo četvrtinu tog iznosa, dok za plaće suradnika u Briselu ukupno trošim oko 6.000 €. Pored toga, zastupnici na raspolaganju svaki mjesec imaju 4.200€ za troškove ureda u koje spadaju mjesečna najamnina, troškovi režija i svi ostali materijalni troškovi sva tri ureda.

Zastupnik u europarlamentu Tonino Picula (4)

Privatizacija javnih funkcija

– Kako komentirate uhićenja hrvatskih političkih i gospodarskih predatora – od bivšeg premijera Ive Sanadera do predsjendika HGK Nadana Vidoševića, koji se natjecao i za šefa države? Koliko su naše elite pridonijele preziru naroda spram politike?

Nakon 20-ak godina bavljenja politikom,čini mi se da, ipak, ulazimo u neku novu tranziciju koja će sve ozbiljnije zaoštravati pitanja političke, kaznene i moralne odgovornosti svih onih koje je politika postavila na čelo javnih ustanova da brinu o javnom, a ne samo o vlastitom dobru.Ne tvrdim da se prekretnica dogodila 1.srpnja 2013., ali ulazak u EU  osobito će sužavati prostor korupciji i malverzacijama javnim novcem.  Ako je, nažalost, gotovo nemoguće poništiti maligne efekte privatizacije društvenog vlasništva iz 90-ih, siguran sam da je danas moguće zaustaviti daljnju privatizaciju javnih funkcija u Hrvatskoj.


VEZANE VIJESTI