Neovisni novinarski portal
26.10.2020.
GOSPODARSTVO
Šibenska tržnica

GMO – tehnologija samouništenja! Znanstvenici stvorili:
pametne miševe, svinje koje manje “kakaju”, ribice koje svjetle u pet boja… 2. dio

Šibenska tržnica

Multinacionalne kompanije koje se bave genetskim injižeringom plasiraju nam priče o nižoj cijeni GMO proizvoda od onih koji se proizvode prirodnim putem. Što o tome kaže uvaženi američki stručnjak John Fagan?

Šibenska tržnica

Šibenska tržnica

GM sjemenje koje proizvode agro-kemijske kompanije iziskuje velike troškove za umjetna gnjijiva, herbicide i pesticide. Sintetički pesticidi, poznato je, dobijaju se od nafte, a gnjojiva iz prirodnog plina. Oba ova fosilna goriva brzo se iscrpljuju baš kao i fosfati koji su glavni sastojak umjetnih gnjojiva. Takva poljoprivreda postat će, tvrdi Fagan, još skuplja, a time i neodrživija.

Koliko je skupa proizvodnja GM hrane, primjerice u SAD-u, svjedoče brojke koje govore da se za svaku kilo kaloriju potrošene hrane, potroši čak 10 kcal fosilne energije. Svake se godine u SAD-u, izračunato je, potroši 7,2 kvadriliona fosilne energije za proizvodnju usjeva i stoke. Za proizvodnju prosječnog prinosa kukuruza i sličnih usjeva potrebno je 8 milijuna kcal po hektaru. Dvije trećine cjelokupne energije koja se koristi za proizvodnju usjeva troši se, dakle za gnjojivo i mehanizaciju.

S druge strane, istraživanje provedeno na Institutu Rodale, a proveo ga je dr. David Pimentel sa Sveučilišta Cornell, pokazalo je da organska poljoprivreda koristi samo 63 posto energije koju zahtjeva konvencionalna poljoprivreda. Glavni razlog tomu je ogromna količina energije koja je potrebna za sintezu umjetnih gnjojiva. Drugi na listi razloga koji poskupljuje modificiranu hranu je proizvodnja herbicida.

Studije su potvrdile da se eko-poljoprivredi sustav niskog unosa pokazao vrlo uspješnim u afričkim zemljama što potvrđuje i projekt zvan “Tigary” proveden u Etiopiji (djelomično financiran od UN-a i FAO). Usporedba  6-godišnjeg prinosa kod seljaka koji su koristili kompost i onih koji su koristili kemijska gnojiva pokazala je da kompost može nadomjestiti kemijska sredstva i da prosječno povećava prinose za 30 posto. Uz to, kompost je dao otpornije usjeve na štetočine i bolesti, a došlo je i do smanjenja tzv. problematičnog korova.

Afrička manioka

Manioka je, poznato je, jedna od najvažnijih biljaka za prehranu u Africi. Sredinom devedesetih godina snažno se reklamirala GM- manioka za koju se tvrdilo da će riješiti pitanje gladi na Crnom kontinentu tako što će povećati prinos za, ni više ni manje, nego za deset puta. Ništa se od toga, naravno nije ostvarilo. U međuvremenu je uzgojena konvencionalna biljka manioke koja je otporna na virus i koja daje bogat urod čak i u sušnim dijelovima godine.

Kako klimatske promjene utječu na poljoprivredu?

Prof. Fagan smatra kako osnova usjeva mora biti što je moguće više prilagodljivija, otpornija i raznolikija, a to je ujedno i odgovor na klimatske promjene koje donose iznenadne, ekstremne i nepredvidive promjene vremena. S druge strane, GM tehnologija  nudi upravo suprotno:malu raznolikost i neprilagodljivu tehnologiju koja zahtjeva dugi vremenski tijek i milijune dolara ulaganja.

Je li GM hrana pojačivač alergijskih reakcija u organizmu?

kukuruz1Uljna repica koja je modificirana kako bi sadržavala veću količinu A-vitamina u ulju, sadrži znatno manje E-vitamina. DNK  izdvojen iz GM soje može preživjeti kihanje i naći se u probavnom traktu, odnosno nalazi su ukazali na pojavu tzv. horizontalnog prijenosa gena u crijevnim bakterijama. Riječ je o krajnje  ozbiljnoj stvari jer izmjenjena crijevna bakterija može postati otporna na antibiotike. Istraživanja su pokazala da ljudi koji su preosjetljivi na brazilski oraščić pokazuju veće alergijske reakcije i na zrno soje koje je modificirano genom brazilskog oraščića. GM krumpir uzrokuje otrovne reakcije u više organskih sustava, a GM grašak dvostruku alergijsku reakciju, odnosno GM protein u ovom se slučaju ponaša kao alergen. Stoga se opravdano postavlja pitanje da li GM hrana djeluje i kao pojačivač u alergijama na druge supstance, a do znanstvenog odgovara na ovo pitanje trebat će nam pričekati.

Može li GM hrana riješiti pitanje svjetske krize hrane?

Ključni uzrok gladi u svijetu nije nedostatak hrane već njena nedostupnost svima. Glad je u osnovi društveni, politički i ekonomski problem s kojim se GM tehnologija ne može nositi. Nedavno izviješće Svjetske banke i Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a, otkrili su da je proizvodnja bio- goriva glavni uzrok aktualne krize hrane. Unatoč tomu, proizvođači i distributeri GM usjeva nastavljaju s promocijom upotrebe bio- goriva čime pokazuju da je njihov prioritet ostvarenje profita, a ne prehrana svjetskog stanovništva.

GM usjevi, tvrdi prof. Fagan, donose štetu industrijskoj poljopivredi i propadanju malih seoskih imanja širom svijeta. To je ozbiljan i zabrinjavajući trend, posebice u svjetlu pokazatelja kako su upravo mala imanja efikasnija od velikih jer proizvode više različitih biljaka.

Tradicionalna proizvodnja bolja je od genetskog inženjeringa

Što se tiče istraživanja o prinosima dr. Doug Gurian Sherman  objavio je studiju u kojoj stoji kako su istraživanja potvrdila kako GM soja i kukuruz koji su otporni na herbicide, ne daju viši prinos. Kukuruz otporan  na insekte pokazao je samo minimalno veći prinos. Zaključio je kako komercijalni GM usjevi nisu zasad dali veće prinose. Nasuprot tomu, tradicionana proizvodnja pokazala se spektakularno uspješnom. Podaci iz Argentine koja je uzgajala GM soju više od bilo koje druge zemlje, ukazuju na isti ili niži prinos u odnosu na konvencionalnu proizvodnju. Tradicionalna proizvdonja, zaključuje se, bolja je od genetskog inženjeringa.

Afrička iskustvo- propali prokušaj uzgoja genetski modificiranog slatkog krumpira

Afrički slatki krupmir

Afrički slatki krupmir

Projekt GM slatkog krumpira otpornog na virus, svojedobno je pompozno  predstavljala  Florence Wambug, glavna znastvenica koju je Monsanto obučio za taj projekt, a proglašena je i afričkom heroinom i spasiteljicom milijuna ljudi.

Pohvalio ju je čak i časopis Forbes. Tvrdilo se, naime da će takav krumpir udvostručiti prinose u Keniji. Na kraju se pokazalo da su tvrdnje bile neistinite, a proizvodnja čistim promašajem. S druge strane, u Ugandi je realiziran uspješni projekt konvencionalnog uzgoja koji je dao skoro 100 posto veći prinos. Uspjeh je postignut sa malo novca i za svega nekoliko godina. Nasuprot tomu, stvaranje GM slatkog krumpira koštalo je 6.000.000 američkih dolara, a projekt su financirali Monsant, Svjetska banka i USAID.

Kakvo je stanje u Hravatskoj nakon ulaska u EU u pogledu modificiranih organizama u usjevima i uopće u hrani koja se nalazi na trgovačkim policama nismo uspjeli doznati jer sa relevantnih adresa nismo dobili tražene odgovore.

U susjednoj Srbiji i BiH trenutačno se „lome kolja“ oko GMO-a, a mnogi stručnjaci drže kako će se na kraju ipak dopustiti ulaz genetski modificiranoj hrani na što će ove zemlje pristati, navodno, kako bi brže postale članice Svjetske trgovinske organizacije i EU.

U Srbiji je čak i SANU stala iza GMO-a i lobira za ovakav vid proizvodnje.  Prof. Branko Radujković naveo je na skupu u Beogradu čak 7 znanstvenih radova objavljenih u ovoj godini koji su negativno ocjenili GMO, ali za njih nitko ne želi ni čuti. Činjenica da srbijanska Vlada „vuče“ prema GMO-u, zabrinula je kritičare GMO-a, posebice  prof. Miladina Ševarlića sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu. Aleksej Tarasjev, predsjednik Komisje za biološku sigurnost pri Ministarstvu poljoprivrede istakao je kako je zakon o GMO iz 2009.g. izuzetno restrikitivan ali je i kao takav izazvao urušavanje sustava biološke sigurnosti i to zbog nestručnosti koja je dopustila kontaminaciju pa je u zemlju ušlo ono što nije bilo testirano.

Kosana Konstadinović, genetičarka i članica bioetičkog komiteta Srbije pri UNESC-u ističe kako nitko ne razgovara o etičkoj strani modificiranih organizama, o tome kako su velike biotehnološke kompanije pokupovale sve institute i kompanije za oplemenjivanje biljaka, a koje, uz to, prisvajaju kapital i polažu pravo na intelektualno vlasništvo nad GMO. Na istraživače koji objavljuju negativne rezultate o GMO vrše se pritisci. Navela je primjer mikorbiologa Čapele koji je u časopisu Nature objavio rad o GM kukuruzu sa negativnim rezultatima, međutim časopis je po prvi put u povijesti bio povučen.

Dobra iskustva s afričkom kasavom

OLYMPUS DIGITAL CAMERAProf. Ljubiša Topisirović, direktor Instituta za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo upozorava kako se tek 18 posto svjetske zemlje obrađuje, a obradive površine stalno se smanjuju. Do 2050.g. na svijetu će biti 9 milijardi ljudi zbog čega su potrebni veći prinosi. Naveo je primjer modifikacije biljke kasave kojom se hrani 250 milijuna Afrikanaca. U kasavi je povećana količina minerala, a smanjena toksična supstancija. Napravljena je genetski modificirana hrana koja sadrži cjepivo protiv hepatitisa B od kojeg pati oko 350 milijuna ljudi u nerazvijenim zemljama. Po ovom stručnjaku, najveći problem je onaj ekonomske naravi. Velike multinacionalne kompanije uložile su ogromna sredstva i sada žele povrat uloženog. Založio se za princip odlučivanja za svaki pojedinačni tip modifikacije i rekao kako se u EU razmišlja o uvođenju „putovnice“ za svaki genski MO koji izlazi na tržište.

Pametni miševi, svinje koje manje “kakaju”, ribice koje svjetle u pet boja…

Znanstvenici su otišli daleko u eksperimentiranju s GMO, posebno kod životinja. Proizveli su pametnog miša koji ima brži proces pamćenja i dugotrajnu memoriju i mladog miša kojemu je modificiran enzim koji izaziva starenje pa je miš pomlađen. Farmaceutska industrija i humana medicina danas uvelike koriste GMO za proizvodnju lijekova ali i ksenotransplataciju. GM životinje koriste se i u smanjenju zagađenja pa su tako poznate eko-svinje koje proizvode manje fekalija ali su eutanazirane zbog straha od alergija koju je stvarala ova svinja. Stvorene su i ribice koje su genetski modificirane tako da svjetle u pet različitih boja u ovisnostu kakvo je onečišćenje vode.

Europska iskustva s GMO

Na listi odobrenja za uvoz u EU trenutačno se nalazi 11 modificiranih vrsta i 46 novih proizvoda za prehranu ljudi i životinja, a riječ je o hrani koja u sebi sadži GMO. Najveći europski protivnici GMO su Njemačka i Francuska. S druge strane, Španjoska je postala najveći proizvođač GMO kukuriza i ima najveće površine pod GMO, dok su najmanje u Češkoj, Slovačkoj, Portugalu, Rumunjskoj i Poljskoj. EU ima rigorozne zakone o GMO, međutim Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) ipak je u kolovozu 2012. g. odobrila uvoz 48 GMO-a za stočnu hranu. Trenutačno je u Europi dozvoljen uvoz kukuruza MON 810, a u ožujku 2010.g. bio je dozvoljen i uzgoj krumpira za industrijsku proizvodnju škroba ali je dozvola u međuvremenu ukinuta. Inače, hrana koja sadrži više od 0,9 posto dozvoljenih GMO mora se posebno označiti.

Amerika prednjači u proizvodnji GMO-a

Na drugoj strani svijeta, u SAD-u, dozvoljen je uzgoj 25 GM biljaka. Na američkom tlu danas je 85 posto  od cjelokupnog uzgoja kukuruza onaj s predznakom GMO, dok je za soju postotak još i veći- 91, a za pamuk-88 posto.

U Hrvatskoj je zabranjen uzgoj GM uspjeva. Dozvoljen je uvoz proizvoda s GMO koji moraju biti označeni ukoliko sadrže više od 0,9 posto GM organizama.

GMO – tehnologija samouništenja

Umirovljeni hrvatski genetičar Marijan Jošt ističe kako u Hrvatskoj postoji Savjet za GMO u kojem sjede uglavnom pobornici ovakvog vida hrane koju promoviraju na svim razinama. Stanovništvo Hrvatske i Europe u golemoj je većini protiv GMO-a, međutim EK je pod velikim pritiskom SAD-a i kompanija koje se bave GM inženjeringom. Smatra kako ovakva hrana ne može iskorijeniti svjetsko siromaštvo kako to navode zagovornici GMO-a, a u prilog toj tezi govore iskustva iz zadnjih petnaest godina u SAD-u gdje se broj gladnih i siromašnih povećao. Osim što ne povećava prinos, ovakva hrana zbog jakih herbicida u sebi, predstavlja najozbiljniju prijetnju po zdravlje cijelog čovječanstva. GMO tehnologija je tehnologija samouništenja, smatra ovaj priznati stručnjak.

 

 

 


VEZANE VIJESTI