Neovisni novinarski portal
21.10.2020.
GOSPODARSTVO
Američki stručnjak Fagan: “Ako ne zaustavimo GMO, crno nam se piše”! 1. dio

Američki stručnjak Fagan:
“Ako ne zaustavimo GMO, crno nam se piše”! 1. dio

Kakvu hranu jedemo? Sadrži li ona genetski modificirane organizme i jesu li oni opasni po naše zdravlje? Ako jesu, zašto nas truju, a ako nisu zašto nam se to sa mjerodavnih razina ne kaže? Ovo su samo neka od pitanja koja s pravom zaokupljaju svakog čovjeka bez obzira na to u kojem kutku svijeta živi i kako se hrani.

kukuruz2

Iako je od primjene GMO-a u poljprivredi prošlo skoro dva desetljeća, pitanja se množe, a pravih odgovora je sve manje. Mnogi koji su se usudili iznijeti svoj stav ostajali su bez posla ili su na razne načine bili marginalizirani. Jedan od takvih je i prof. dr. John Fagan, američki stručnjak koji je 90-tih godina prošlog stoljeća odbio višemilijunsku svotu za istraživanje u bio-inženjeringu i to iz etičkih razloga. Ovaj molekularni biolog sudjelovao je nedavo na Međunarodnoj konferenciji o GMO u Beogradu, a sa govornice je ponovo upozorio na štetnost GMO. Osim njega o istoj problematici govorio je i hrvatski stručnjak za hranu prof.dr. Marijan Jošt koji je, inače prijatelj s Faganom čije predavanje donosimo u dva dijela.

Moćne svjetske korporacije među kojima posebno prednjači „Monsanta“ uvjeravaju javnost kako GM usjevi nisu štetni, te kako su bezopasni za jelo. Dodaju da su takvi proizvodi bogatiji hranjivim sastojcima, korisniji za prirodu u cjelini, da smanjuju uporabu insekticida i herbicida, povećavaju prinose, stvaraju stabilniju ekonomiju, te da nisu opasniji od prirodnih usjeva.

Je li baš tako? Ako se pita prof. dr. Johna Fagana, nije. Ovaj se stručnjak poziva na 114  istraživanja i dokumenata čiji su nalazi potvrdili ograničenja i opasnosti od GMO. Navodi kako su stručnjaci ukazali i na alternativu koja je daleko djelotvornija i sigurnija. GM usjevi, ističe, mogu biti otrovni, alergični i manje su hranjivi od prirodnih usjeva. Nadalje, modificirani organizmi u usjevima dugoročno povećavaju unos kemijskih tvari u polja, prinos je manji, a uzrokuju ili pogoršavaju cijeli niz društvenih i ekonomskih problema. Kada jednom GMO uđe u prirodnu sredinu više ga nije moguće iskorijeniti, upozorava ovaj stručnjak.

O postupku GM inženjeringa kaže: postupak je grub, neprecizan i uzrokuje brojne mutacije, te stvara krupne promjene u nacrtu DNK biljke. Prije puštanja u promet nije dovoljno  provjeren u pogledu sigurnosti ljudi. S obzirom da je u Americi GM prisutan najduže, istraživanja  su pokazala da su bolesti povezane sa hranom u dvostrukom do čak deseterostrukom porastu od 1994 do 1999.g.  Usljed čega je došlo do povećanja broja bolesti nije poznato, ali postoji sumnja da je to upravo GM hrana.

Istraživanja provedena u laboratorijima na miševima pokazala su vrlo zabrinjavajuće podatke koji su se dosad uglavnom krili od očiju javnosti, dok istraživanja na ljudima koji konzumiraju GMO hranu nisu ni provedena. Ako je suditi po nalazima na miševima, crno nam se piše.

Što su konkretno pokazala istraživanja? Kod miševa koji su se hranili GM rajčicama razvili su se želučani čirevi. Miševi hranjeni GM sojom imali su oštećenja jetre, gušterače i testisa. Kod onih koji su se hranili GM graškom utvrđena je alergijska reakcija, a kod miševa hranjenih GM kukuruzom primjećeno je zadebljanje sluznice crijeva što je slično predkancerogenom stanju. Miševi  koji su se kroz tri generacije hranili GM kukuruzom sporije su se razvijali i imali su probelme s jetrom i bubrezima, a izmjerene su im veće masnoće. Kod starijih i mlađih miševa hranjenih GM kukuruzom koji stvara insekticid došlo je do poremećaja imunološkog sustava. Kod miševa koji su se kroz četiri generacije hranili GM kukuruzom koji stvara  insekticid, došlo je do pojave abnormalnih strukturnih promjena na jetri, gušterači, slezeni, te do promjena u funkciji rada crijeva. Upravo ove potonje promjene stručnjaci drže posebno zabrinjavajućim jer govore o smanjenju plodnosti.

Kod miševa koji su se u laboratorijma cijeli život, tj. 24 mjeseca hranili GM sojom došlo je do pojave znakova starenja jetre, a kod zečeva hranjenih GM sojom do smetnji enzimskih funkcija u bubrezima i srcu.

Studije obavljene nad domaćim životinjama na seoskim imanjima pokazale su da je kod ovaca koje su kroz tri generacije hranjene GM kukuruzom koji stvara Bt-insekticid, došlo do poremećaja u radu probavnog trakta i to ženki, dok je kod mladih janjaca došlo do promjena jetre i gušterače.

Nadalje, istraživanja su pokazala da DNK iz GM hrane ukazuje na mogućnost stvaranja super bakterija otpornih na antibiotike tj. riječ je o tzv. Horizontalnom prijenosu gena za kojeg su do jučer neki tvrdili da ne postoji, a sada je dokazan. Otpornost organizma na antibiotike, što uzrokuje stvaranje superbakterija, nikako nije bezazlena, već zabrinjavajuća stvar.

Prof. Fagan navodi kako su GM usjevi  koji stvaraju Bt-insekticid rezultirali otpornošću na štetnike, a posredno, i do upotrebe kemijskih sredstava.

Navodi primjer Kine i Indije, gdje je Bt-pamuk imao efekt u suzbijanju pamukovog cvjetojeda, međutim njegova upotreba nije bila efektna u suzbijanju sekundarnih štetnika. Posljedično, štetnici- mirid i brašnjave bube pokazale su veliku otpornost na Bt-otrov i uništile su gotovo sav urod pamuka što je za zemlje u razvoju predstavljalo veliki gubitak.

Fagan smatra  nepoštenim govoriti kako GM smanjuje upotrebu pesticida s obzirom da upravo takvi usjevi sadrže u sebi pesticide. Takve su biljke, pojašnjava, stvorene s ciljem da proizvode otrove kako bi odbile neke štetnike.  Eksperimeni provedeni na farmama koje je financirala Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, pokazali su da GM usjevi koji su otporni na herbicid, poput primjerice šećerne repe i uljane repice, smanjuju populaciju divlje prirode.

sojaU Argentini je masovni prelazak sa konvencionalne na proizvodnju GM soje rezultirao razornim učincima po tamošnja sela, farme i zajednicu uopće. Ugoržena je sigurnost hrane, a kao posljedice su se javili i brojni korovi otporni na herbicide. Osim toga, došlo je i do pojave icrpljenosti tla, porasta štetnika i bolesti.

Zagovornici GMO tvrde kako je moguć suživot GMO i prirodnih usjeva što je, po Faganu, nemoguće, a svoju tezu potkrijepljuje iskustvom iz Sjeverne Amerike gdje je potvrđeno širenje zagađenja GM usjeva na prirodne usjeve. Navodi tako kako je 2006.g. riža zasađena eksperimentalno na jednom polju, kasnije pronađena na širokom prostoru SAD-a, a kontaminirana riža pronađena je čak i u Africi, Europi i Centralnoj Americi. Podsjeća kako je Reuters tada izvijestio o 20-postotnom padu izvoza riže iz SAD-a, a razlog je bila GM kontaminacija.

Poznat je i slučaj Kanade gdje je kontaminacija uljane repice „pomela“ prirodnu repicu. Proizvodnja organskog kukuruza u Španjolskoj značajno je opala zbog povećanja površina zasađenih GM kukuruzom. Tijekom 2009.g. kanadski izvoz lanenog sjemena u Europu propao je zbog otkrića da je zagađeno GM-om.

Inače, samo u 2007.g. pojavilo se 39 novih zagađenja GMO-om u 23 države, a od 2005.g. prijavljeno je 216 incidenata.

GMO, kategoričan je prof. Fagan, ne nudi ništa dobro svjetskoj poljoprivredi, niti je GM rješenje za problem gladi i siromaštva. Smatra kako nije razumno kockati se sa preživljavanjem siromašnih ljudi uvjeravajući ih kako se trebaju prikloniti GMO-u kada su već poznate provjerene i jeftinije metode povećanja proizvodnje hrane. Izvještaj UN-a iz 2008.g. o „Ekološkoj poljoprovredi i sigurnosti hrane u Africi“ analizirao je 114 poljoprivrednih projekata u 24 zemlje Afrike i utvrdio da je organska poljoprivreda i njoj slične metode dovele do porasta prinosa od preko 100 posto, dok je u Istočnoj Africi prinos  bio veći za 128 posto. Dakle, organska  poljoprivreda može može osigurati sigurniju proizvodnju hrane u Africi, a takva proizvodnja bit će održiva i na duže staze, uvjerava Fagan.

Siromaštvo je, nesumljivo, glavni činilac nesigurnosti hrane. U izvještaju UN-a iz 2008.g. stoji kako organska poljoprivreda pozitivno utječe na smanjenje siromaštva i to na razne načine. Primjerice, očuvanjem gotovinskog novca jer eko- poljoprivreda ne zahtjeva skupa kemijka sredstva i gnjojivo. Eko proizvodnja rezultira i dodatnim prihodom, a mogu se dobiti i premije za izvoz iz Afrike ali i za prodaju na domaćem tlu. Tu je i dodana vrijednost za organske prozvode kroz dodatnu preradu hrane.

Koja će poljoprivredna tehnologija u budućnosti  igrati ključnu ulogu ovisit će isključivo o tome tko je vlasnik tehnologija. „Genska revolucija“ koja se predlaže Africi odvijat će se, upozorava Fagan, kroz javno-privatno partnerstvo. Javnu stranu zastupat će Afrika, a privatnu- bio-tehnološke kompanije iz SAD-a i Europe.

U vlasništvu biotehnoloških kompanija našli su se, očekivano, i patenti stvaranja GM usjeva, a takve su kompanije u SAD-u i Kanadi pokrenule brojne sudske sporove protiv seljaka čiji su usjevi sadržavali gene koje su oni patentirale. Kompanije su, ne treba isticati, dobile sve sudske sporove. Pri kupnji GM sjemenja proizvođač, naime mora potpisati tehnološki ugovor da to isto sjemenje neće čuvati i saditi. On, naime svake godine mora kupovati novo sjemenje od tih istih kompanija. Na taj način mali proizvođači predaju kontrolu nad proizvodnjom hrane moćnim biotehnološkim kompanijama.

Tehnologije GM usjeva ne nude bitne prednosti, smatra dr. Fagan. Vjeruje kako one predstavljaju rizik za ljudsko i životinjsko zdravlje, prirodnu sredinu, proizvođača, te za sigurnost prehrane i izvozna tržišta.

Nastavak u sutrašnjem izdanju portala (8. studenog)


VEZANE VIJESTI