Neovisni novinarski portal
28.10.2020.
GOSPODARSTVO
Uz Svjetski dan hrane: 800 milijuna ljudi na svijetu gladuje – zašto?

Uz Svjetski dan hrane:
800 milijuna ljudi na svijetu gladuje – zašto?

Uz Svjetski dan hrane i Međunarodni dan borbe protiv siromaštva

Najsiromašniji ljudi u Hrvatskoj žive u Karlovačkoj županiji, a najbogatiji u Istri. Šibenko-kninska županija zauzima peto mjesto.

Svjetska neravnoteža bolno svjedoči o razmjerima siromaštva na jednoj i obilju na drugoj strani planeta. Nastojanja da se uspostavi koliko-toliko pravedniji odnos u raspodjeli bogatstava pa time i hrane, one svagdašnje, tek je „kap u moru“ potreba što znači da će se siromaštvo teško ili gotovo nikako iskorijeniti. Dok se na jednoj strani svijeta u smeće baca 12 tona hrane dnevno, na drugoj strani ljudi umiru od posljedica gladi. Svjetska statistika kaže da svake minute umre više od 25 osoba. Sramota za svijet i njegove vođe!

Brojke o gladnima u svijetu variraju ovisno od izvora iz kojeg dolaze. Vjerovatno je najtočnija brojka o preko 800 milijuna gladnih ljudi.

Čovjek bi na prvi pogled rekao da se danas u svijetu proizvodi malo hrane. To, međutim nije istina već problem nastaje zbog neravnomjerne raspodjele. Hrane  je, kažu stručnjaci, čak 10 posto više nego što je potrebno da se nahrani svo današnje stanovništvo.

Posebno su upozoravajući podaci koji se odnose na drugi najveći kontinent na svijetu- Afriku koja odavno drhti pod silinom problema egzistencijalne naravi. Broj gladne djece na „Crnom kontinentu“ nezaustavljivo će i dalje  rasti. Do 2025.g. još će 3,3 milijuna djece gladovati, ukoliko se u međuvremenu ne pronađe rješenje. Svjetska statistika govori da svake godine od posljedica gladi u svijetu umre 11 milijuna djece.

Ni Hrvatska nije izuzeta od podjele na bogate i siromašne, međutim podjela nije toliko vezana uz razlike u resursima koliko u nekim društvenim procesima koji su stvorili bogataše i siromašne, dok je srednji sloj koji je nekada bio najbrojniji, gotovo nestao. Ono što je ostalo od tzv. srednjeg sloja nezaustavljivo klizi prema dolje.

Hrvatska je, začuđujuće, s obzirom na raspoložive resurse i dalje uvelike ovisna o uvozu hrane što posljedično pogoršava ukupnu ekonomsku sliku.

Samo u prošloj godini uvezli smo 2.011.276 tona razne hrane vrijedne  ukupno 2.531.956.000 američkih dolara. Primjerice, 2002.g. uvezli smo 1.398.460 tona poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda vrijednih 999.777.417 američkih dolara. Trend iz prve polovice ove godine govori o nastavku iste uvozne politike. Naime, u šest ovogodišnjih mjeseci uvezli smo 962.133 tone robe čija je ukupna vrijednost 1.267.951,000 američkih dolara. Uvozimo sve i svašta. Iako imamo dostane poljoprivredne površine za sadnju povrća za domaće potrebe, primjerice i dalje uvozimo paradajz i mrkvu koju u velikim količinama naručuju hotelske kuće.

Tko se danas sve smatra siromašnom osobom? Siromašan je, kažu, onaj tko mora cijeli dan provesti sa tek jednim dolarom u džepu, a takvih je  više od jedne milijarde. Prema drugoj klasifikaciji, one Međunarodne organizacije rada, siromašan je onaj tko živi s manje od 2 dolara na dan, a tako danas živi čak polovica ukupnog svjetskog stanovništva. Stanovnici zemalja u razvoju preživljavaju s jednim dolarom na dan.

Prema nekim izračunima Hrvatska se nalazi na 31. mjestu po bogatstvu građana. Računa se da oko 1,383 milijuna građana živi u siromaštvu ili im prijeti socijalna isključivost. Riječ je o visokom postopku od 37,7 % koji je upozoravajući. Što se tiče radne snage, po podacima Svjetskog ekonomskog turizma,  najbolje je radnicima zaposlenima u Švicarskoj, dok je na ljestvici radne snage Hrvatska svrstana na 46. mjesto. Bolje je čak i radnicima u Sloveniji i Srbiji. Sa novim Zakonom o radu koji se upravo završava, hrvatskim radnicima zasigurno će biti još gore.

irubilIvica Rubil, znanstveni novak s Ekonomskog instituta Zagreb godinama se bavi temama vezanim uz siromaštvo, posebice „istraživanjima o razlikama u siromaštvu na razini hrvatskih regija“. Da bi se uopće razumio pojam siromaštva, kaže nam, potrebno je znati da ga različite organizacije isto tako različito interpretiraju. Primjerice, Svjetska banka koristi granicu  od 1, 25 američkih dolara dnevno što predstavlja apsolutnu granicu siromaštva. Relativna granica je promjenjiva kategorija i njezina veličina ovisi o prosječnoj potrošnji u nekoj zemlji. Tako je, primjerice službeni pokazatelj siromaštva u EU tzv. stopa rizika od siromaštva, a određuje se kao 60 posto medijalnog dohotka.

Što određuje razliku između apsolutnog i relativnog siromaštva i je li moguće iskorijeniti apsolutno siromaštvo, pitali smo našeg sugovornika.

Apsolutno siromaštvo moguće je potpuno iskorijeniti i to ekonomskim rastom, tj.materijalnim napretkom. Za eliminaciju relativnog siromaštva nužna je potpuna jednakost, odnosno da svi imaju jednaku potrošnju i dohodak. To znači da ekonomski rast neće dovesti do smanjenja relativnog siromaštva ukoliko se istodobno s ekonomskim rastom ne smanjuju nejednakosti. Ako nejednakosti ostanu nepromijenjene, neće se mijenjati ni razina relativnog siromaštva. Dakle, ekonomski rast čak može dovesti do povećanja relativnog siromaštva.

Mnogi će se složiti kako je iskorijenjivanje apsolutnog siromaštva jedan od najvažnijih ciljeva svakog društva. Međutim,  postavlja se pitanje što s relativnim siromaštvom koje će postojati čak i onda kada iskorijenimo ono apsolutno. Ima i onih koji smatraju kako se ne treba previše zabrinjavati zbog relativnog siromaštva, odnosno nejednakosti. Drugi, pak smatraju da treba težiti ka smanjivanju nejednakosti kako bi se smanjilo relativno siromaštvo jer i ono ima negativne posljedice za blagostanje pojedinca. Zanimljivo je saznanje po kojemu  zemlje Zapada s najvećim nejednakostima imaju i najviše stope kriminala, smrtnosti, maloljetničkih trudnoća, delikvancija…

Ostvaren  „Milenijski razvojni cilj“?

Postoji i tzv. „blago relativno“ siromaštvo koje pomiruje dva pogleda na siromaštvo. Razvijene zemlje već su iskorijenile apsolutno siromaštvo, dok  je za najsiromašnije zemlje u razvoju relevantnije apsolutno shvaćanje siromaštva.

Statističke brojke na svjetskoj razini govore da je, primjerice u razdoblju 1981.-2008.g. stopa siromaštva pala s 52 na 22 posto, dok je broj siromašnih pao s 1, 9 milijardi na 1,6 milijardi. Takve procjene ukazuju da je već ostvaren prvi „Milenijski razvojni cilj“ Ujedinjenih naroda, odnosno stopa siromaštva u zemljama u razvoju pala je od 1990.g. i to čak za polovicu.

Veliki dio smanjenja apsolutnog siromaštva odnosi se na Kinu. Kada bi se isključila ova velika i mnogoljudna zemlja onda bi stopa apsolutnog siromaštva u zemljama u razviju pala s 40 na 25 posto, a trend više ne bi bio 1 postotni bod godišnje već samo pola. Ako bi isključili Kinu, ne samo da prvi „Milenijski cilj razvoja“ nije dosegnut, nego on neće biti dosegnut do 2015.g. ukoliko se, naravno nastavi trend od pola postotnog boda godišnjeg smanjenja.

Stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj iznosi 17.7 %

Na razini cijele države stopa rizika od siromaštva  u 2010.g. bila je 17.7 %.  Najveće stope  zabilježene su u Karlovačkoj županiji (45,8%) i Sisačko-moslavačkoj (37.4%). Relativno loše stoji i Vukovarsko-srijemska, Požeško-slavonska i Šibensko-kninska županija u kojoj stopa siromaštva iznosi 27.0%.

Najmanje stope rizika od siromaštva imale su Istarska županija (3.9%) i Zagrebačka županija  sa Zagrebom (7.9%), što znači da se u tim sredinama najbolje živi. Dobro se živi i u Krapinsko-zagorskoj županiji, Primorsko-goranskoj i Dubrovačko-neretvanskoj.

Stope rizika od siromaštva, vidljivo je, variraju što upućuje na velike regionalne razlike stupnja razvoja u Hrvatskoj.

Kako Hrvatska stoji po prosječnom dohotku kućanstava  u županijama u odnosu na prosječni dohodak za cijelu Hrvatsku? Za izračun prosječnog dohotka uzeta je u obzir ne samo veličina kućanstava nego i dobna struktura, odnosno osoba ispod 15 godina brojala se kao pola osobe. Karlovačka županija ponovo je na prvom neslavnom mjestu najnižih stopa (34 % ispod državnog prosjeka), a slijedi je Sisačko–moslavačka s 27 posto ispod državnog prosjeka.

Istarska županija i u ovoj je kategoriji na čelnoj poziciji sredina u kojima se najbolje živi o čemu svjedoči stopa od 27 % iznad državnog prosjeka. Slijedi je Zagrebačka županija sa Zagrebom s 22 posto iznad državnog prosjeka.

I ovdje se vide velike razlike među županijama. Županije s najvišim prosječnim dohotkom imaju najnižu stopu rizika od siromaštva i obrnuto.

Istraživanje je potvrdilo da su u razvijenijim županijama manje nejednakosti. Razlog tome svakako je stopa zaposlenosti.

Iako su razlike u prosječnom dohotku po županijama dominantna odrednica razlika u riziku od siromaštva, valja napomenuti da su razlike u nejednakostima, također važna odrednica je je siromaštvo uvijek određeno ne samo visinom prosječnog dohotka nego ovisi i o tome kako je ukupni dohodak raspodjeljen. Čak tri četvrtine razlika dolaze s osnove prosječnog dohotka, dok preostala jedna četvrtina dolazi od razlika u nejednakostima, ističe naš sugovornik.


VEZANE VIJESTI